Na granici sjećanja

Zašto na granici sjećanja? Na ovom blogu ćemo pisati o događajima, koji stoje negdje duboko u memoriji, od prije mnogo, mnogo godina, uz svjedočenje poneke požutjele slike...


27.03.2018.

Pet godina bloga „Na granici sjećanja“

kolaž starih slika: Braco

Prije pet godina smo nas trojica, Tibor Vrančić, Ismail Braco Čampara i Smail Špago, zajedno otvorili ovaj blog sa ciljem da na jednom mjestu ostavimo pismene tragove, koje smo do tada ostavljali po društvenim medijima, ili kako tada, takao i danas, objavljivali na portalima.
Tada smo na blogu napisali:

Zašto na granici sjećanja? Na ovom blogu ćemo pisati o događajima, koji stoje negdje duboko u memoriji, od prije mnogo, mnogo godina, uz svjedočenje poneke požutjele slike...“

Pet godina kasnije, na blogu se nalazi 789 priloga, a broj čitalaca je dostigao 283.887.
Svim čitaocima i posjetiocima bloga se zahvaljujemo na posjetama, a nadamo se da će se ova saradnja nastaviti i u narednom periodu.
Posebno nam je drago da je u međuvremenu ovaj blog postao izvor mnogim autorima, koji su to naznačili u svojim tekstovima.

Nažalost, život ima svoje priče, od nas trojice koji smo tekstovima ili slikama upotpunjavali ovaj blog, prošle godine nas je napustio i preselio na neki bolji svijet, naš dragi kolega Ismail Braco Čampara.
Ako išta ima od one izreke da čovjek živi onoliko koliko žive njegova djela, onda je ovo dobar znak da je naš Braco još uvijek među nama, ili barem da nas odnekle posmatra i smješka preko svojih brkova.


Ovdje link, koji vas vodi na naš prvi prilog, objavljen 27. marta 2013. godine, koji smo ilustrovali pjesmom „Tvoje je samo ono što daš“.


(spagos)