Na granici sjećanja

Zašto na granici sjećanja? Na ovom blogu ćemo pisati o događajima, koji stoje negdje duboko u memoriji, od prije mnogo, mnogo godina, uz svjedočenje poneke požutjele slike...


20.02.2018.

U sjećanju: Muhamed Mujić

FK Velež 1961.

reprezentacija Jugoslavije 1962.

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu fkvelez.ba dana 20. februara 2018. godine)

Sjećanje na velikog Muhameda Mujića

Danas, 20.02.2018. godine, navršile su se dvije godine od kada nas je napustio Muhamed Mujić, za raju Hamić. Po mnogima najbolji igrač kojeg je Mostar dao, koji je bio pravi primjer kako se igrač treba ponašati na terenu, ali i van njega.
Muhamed Mujić rođen je 25.04.1933. godine u Mostaru. Smatra se jednim od najpopularnijih i najboljih bosanskohercegovačkih fudbalera. Bio je državni reprezentativac i učesnik na Olimpijskom turniru 1956. u Melburnu (srebrna medalja) i na Svjetskom prvenstvu 1962. u Čileu (četvrto mjesto). Prvi igrač iz Bosne i Hercegovine koji je na svojoj ruci nosio kapitensku traku reprezentacije Jugoslavije.
Prve fudbalske korake pravi u Veležu, a za prvi tim je debitovao 1950. godine, kada je imao 17 godina. Od 1952. godine kada je Velež postao prvoligaš, odigrao je 212 prvenstvenih utakmica, a u sezoni 1955/56 bio je najbolji prvoligaški strijelac, sa 21 postignutim golom (zajedno sa Veselinovićem i Ognjanovom).
Tokom svoje blistave karijere, Mujić je odigrao brojne utakmice za nezaborav. Ipak, za fudbalske sladokusce ostaće u vječitom sjećanju njegovih pet golova u pobjedi nad Dinamom na stadionu Pod Bijelim brijegom u sezoni 1955/56, kada je Velež slavio sa visokih 6:1.
Jedno vrijeme je sa uspjehom igrao u francuskoj prvoligaškoj ekipi Les Girondins de Bordeaux (1962-1963), zatim je bio član zagrebačkog Dinama (1964-1965), a poslije toga ponovo je otišao u inostranstvo i nosio dres belgijske ekipe K. Beringen FC (1966). Na kraju, vratio se u Mostar i karijeru završio u Veležu 1968. godine, gdje je kasnije bio trener i tehnički rukovodilac.
Uz sedam utakmica i 12 golova za mladu reprezentaciju ( 1953-1956 ), pet utakmica i dva pogotka za ,,B” selekciju ( 1955-1957 ), odigrao je 32 utakmice i postigao 17 golova za najbolju selekciju Jugoslavije. Debitovao je 29. aprila 1956. protiv Madarske (2:2) u Budimpešti, a od dresa s državnim grbom oprostio se na Svjetskom prvenstvu u Čileu, 31. maja 1962. godine protiv SSSR-a (0:2) u Ariki, kada je teže povrijedio jednog sovjetskog fudbalera. Iako mnogi smatraju da je dobio kaznu i da zbog nje nije više igrao za reprezentaciju, istina je da nakon toga Mujić sam odlučio da ne igra više, jer ga je to strašno pogodilo.
Nakon rata, Muhamed Mujić se potpuno povukao iz javnog života. Posljednih godina svog života imao je zdravstvenih problema. Ipak, najteži udarac je bila prerana smrt unuka, koju nije mogao preboliti. To je bilo previše za njegovo srce.
Muhamed Mujić je preminuo u svojoj 84. godini života. FK Velež ima privilegiju, ali i veliku obavezu i odgovornost da njeguje i poštuje sjećanje na velikog Hamića. To je najmanje što je Muhamed zaslužio. U njegovu čast, Omladinska škola FK Velež nosi njegovo ime.
Na kraju, za one koji nisu imali sreću da za svog učitelja imaju Hamića, poruka za svu malu raju, ali i sve ostale, da prije svega treba da budu dobri ljudi, a onda i dobri igrači.


(fkvelez.ba)