Na granici sjećanja

Zašto na granici sjećanja? Na ovom blogu ćemo pisati o događajima, koji stoje negdje duboko u memoriji, od prije mnogo, mnogo godina, uz svjedočenje poneke požutjele slike...


27.12.2017.

Sitan znamen: Pasoš Mujage Komadine


Od najsposobnijeg i najznačajnijeg gradonačelnika Mostara, Mujage Komadine ostao je sačuvan njegov pasoš.
Na šestoj stranici je njegova fotografija – slikan je iz profila s fesom na glavi.
Iz pasoša je vidljivo da je 7.4.1925. godine putovao u Italiju i Austriju.
Znajući da je Mujaga umro 5.5.1925. godine, nailazimo na kuriozitet da je putovao samo 28 dana pred smrt.
PrirediliIsmail Braco Čampara Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)
25.12.2017.

Crno-bijeli smijeh do suza






Navršava se 40 godina od smrti Charlie Chaplina, najboljeg filmskog komičara svih vremena.
Kako je to jednom prilikom on sam rekao: „Charlie Chaplin je na svijet došao 16. aprila 1899. godine „u jednom koferu“?
Rođenje Charlie Chaplina nije nigdje registrovano. Vjerovatno je to bio početak njegovih kasnijih filmskih uloga, siromašnog gubitnika, u ulogama koje su bile pune tuge, ali nas je usprkos tome nasmijavao do suza, svojom pojavom, gegovima, ali i dosjetkama u filmovima, u kojima osim muzičke pratnje, i ponekog tekstualnog objašnjenja između scena, nije izgovorena ni jedna jedina riječ. Bio je junak nijemog, crno bijelog filma.
Ako se na ovom svijetu pojavio kao siromašak, čije rođenje niko nije nigdje ni prijavio, u jedno smo sasvim sigurni, a to je datum njegove smrti. Umro je prvog božićnog dana 1977. godine, u njegovoj vili na Ženevskom jezeru u Švicarskoj.
O njemu i njegovom doprinosu filmskoj umjetnosti, citiraćemo riječi jednog, takođe, filmskog giganta, američkog filmskog režisera Billy Wildera („Neki to vole vruće“, umro sa 95 godina), koji je nakon Chaplinove smrti rekao: „Proći će vijek, ili dva, dok se ne pojavi genije njegovog kalibra“
Charlie Chaplin, mini Wiki:
Charlie Chaplin (1899. – 1977.) bio je britanski glumac, režiser, scenarist, urednik, kompozitor, producemnt i komičar. Odrastao je u sirotištima  u Londonu. Postao je svjetski poznat po ulogama malog siromaha. Tri njegova filma za vječnost: „The Kid“ 1936., „Moderna vremena“ 1936. i „Veliki diktator“ 1940. godine.Kraljica Elizabeta ga je 1976. godine proglasila vitezom.
(izvor:bild)
(NovaSloboda.ba)
25.12.2017.

Mjesto koje čuva Mostar


(tekst koji slijedi objavljen je na portalu bljesak 24. decembra 2017. godine)

Kutak povijesti: Mjesto koje čuva Mostar

CIDOM, odnosno Centar za dokumentaciju i informaciju Mostar je mjesto na kojemu se može pronaći praktično cjelokupna prošlost grada Mostara. Osnovala ga je grupa entuzijasta koja želi bogati kulturno-povijesni materijal ostaviti budućim generacijama. Sadržaj koji godinama skupljaju entuzijasti dostupan je svima besplatno na korištenje.
Na CIDOM-u se mogu pronaći stare fotografije Mostara, knjige, priče o starim običajima, slike raznih povijesnih predmeta. O CIDOMU-u smo razgovarali s jedinom od njegovih osnivača Tiborom Vrančićem.
Bljesak.info: Kako ste došli na ideju o osnutku CIDOM-a?
VRANČIĆ: Prije nekih desetak godina, odvojen od svoga grada, dospio sam na internetski forum Moforaja, gdje sam, pored brojnih novih i obnovljenih prijateljstava, pronašao neke stvari koje nisam ni pomišljao pronaći u cyber svijetu. Uključivši se u kreativan rad foruma, prihvatio sam se zadatka da prikupim mnoštvo razbacanih starih fotografija Mostara, te da stvorim jedan album sa što većim brojem starih fotografija Mostara na jednom mjestu. Radeći na tom projektu uspio sam do danas skupiti preko 10.000 fotografija Mostara svih povijesnih razdoblja. Našavši se u masi dotad nepoznatih fotografija Mostara, dio njih sam pretočio u svoju prvu knjigu Mostar – krhotine prošlosti. Međutim, u knjigu ne stane baš previše materijala, a ja sam ga imao u izobilju. Za mene nije bilo dileme da to bogatstvo povijesnih slika ne smiju ostati kod jedne osobe, neiskorišten, neupotrijebljen, skriven od očiju javnosti. Tako se postupno rađala ideja o osnivanju jednog mjesta gdje bi se sav kulturno-povijesni materijal o gradu Mostaru (ne samo fotografije) sakupio na jednom mjestu i da on bude u svako doba besplatno dostupan svima koga takve stvari zanimaju. Tu prvobitnu ideja nastalu u glavama Zdenka Boškovića i mene, pokušali smo polu-amaterski postaviti na internetsku stranicu naziva Cvijetna avlija kreiranu od nas dvojice. Na stranicu smo uvrstili nešto fotografija Mostara i pokoji pjesmuljak, ali gabariti stranice nisu dozvoljavali postavljanje značajnije količine arhivskog materijala. Zbirke koje sam namjeravao staviti na raspolaganje javnosti su bile ogromne, vrlo vrijedne i smatrao sam da bi bila šteta da ih proguta mrak zaborava. Tada su se stjecajem okolnost nama dvojici priključili Smail Špago, Ismail Braco Čampara i Emina Redžić Muftić te smo tako dobili na efikasnosti pa smo ozbiljnije pristupili realizaciji ideje. Tako je nastala naša stranica www.cidom.org koja nije statična nego se iz dana u dan obnavlja, dodaje se novi materijal, a na našoj Facebook stranici, koja ima do sada skoro 3.000 članova, su dobrodošli svi koji mogu nešto uvrstiti u arhivu – fotografije, tekstove, priče o starim običajima, slike predmeta.


Bljesak.info: Koliko ste dosad prikupili povijesne građe?
VRANČIĆ: Poprilično. Toliko da nismo ni u najsmjelijim snovima mogli predvidjeti količinu. Prije svih tu se nalazi bogata arhiva knjiga o Mostaru u pdf formatu od nekih dvjestotinjak naslova. Poanta je na starim knjigama, pisanim prije stoljeća pa čak i dva, brojni putopisi s opisima Mostara na nekoliko svjetskih jezika, neki i u prijevodu. Tu su i brojni članci o povijesnim mostarskim temama. Imamo i arhivu od kojih 9.000 fotografija Mostara iz svoj povijesnih razdoblja, fotografije tipa nekad i sad, koje uspoređuju stare motive grada s onima snimljenim danas s potpuno iste pozicije, kombinirane fotografije nestalih građevina, veliku zbirku umjetničkih slika i umjetničke fotografije s temom Mostara. Nalazi se tu i nešto filmske građe u obliku video klipova, stare nošnje... Zamišljeno je još nekih rubrika, ali te ideje su tek u začetku realizacije. Napominjem, da je sav materijal besplatno dostupan za downloadiranje.
Bljesak.info: Koliko je financijski teško održavati CIDOM?
VRANČIĆ: Bila je to lijepa i plemenita ideja, no kao i uvijek, problem nastaje kad se ideja treba realizirati. Usprkos entuzijazmu, dobroj volji i dobrovoljnoj besplatnoj angažiranosti mnogih pojedinaca, sve ovo nije bilo moguće ostvariti bez financijskih sredstava. Od brojnih dobrovoljnih priloga posjetitelja naše Facebook stranice uspjeli smo pronaći odgovarajućeg operatera koji nam za godišnju naknadu od nekih tristotinjak dolara ustupa svoj link. Stranicu održavamo sami – dobrovoljno. Dosad imamo ?u čekmedži? nešto sredstava dovoljnih za koju godinu-dvije nastavka rada i održavanja, a kada se primakne rok isteka, opet ćemo organizirati ?prosjačenje.? Ne mogu drukčije nazvati ovakav način financiranja, jer u biti on to i jeste – čisto prosjačenje. Međutim, sagledavajući trenutnu ekonomsku situaciju, ništa više se ne može ni očekivati. Ljudi nemaju za osnovne potrebe, a kamoli za neku društveno-kulturnu nadogradnju. Vidjet ćemo koliko ćemo moći opstati.
Bljesak.info: Dobivate li donacije za svoj rad? Imate li podršku od gradskih vlasti? VRANČIĆ: Iskreno, donacije bez neke prijeke potrebe ne tražimo. Trenutno uvjeta za registraciju kao neprofitabilna organizacija nemamo, a i nije nam potrebna za ovakav opseg rada. Kada (i ako) se naša djelatnost proširi, onda ćemo ozbiljnije pristupiti razmatranju i te solucije. Što se tiče gradskih vlasti, s njima nemo nikakvih kontakata, a ne vjerujem da u njihovim strukturama postoji neka služba koja prati ovaj segment kulture. Osim toga ne postoji ni gradska vlast kao takva. Mislim također, da bi suradnja s muzejima grada trebala biti daleko tješnja i većeg obima. Ovako mi se čini kao da muzeji ljubomorno čuvaju svoju arhivsku građu od očiju javnosti i pristup istima je uveliko otežan.
Bljesak.info: Ustupaju li ljudi rado dokumentaciju koju imaju?
VRANČIĆ: Do starih razglednica i fotografija sam dolazio na nevjerojatne načine. Ima tu dio materijala strastvenih kolekcionara starih razglednica, koji su mi velikodušno ponudili svoje zbirke za skeniranje. Jedan dio sam uspio naći na internetu, neke sam i sam imao u svojoj kolekciji, mnogi članovi naše Facebook stranice postavilo je podosta fotografija iz svojih privatnih zbirki (barem onih koje su se uspjele sačuvati nakon zadnjeg rata). Mnogi Mostarci su se zaljubili u starine Mostara pa i sami pretražuju internet ne bi li naletjeli na pokoju fotografiju koju još nismo uspjeli otkriti te nas upućuju na njih.


Bljesak.info: Koja je najzanimljivija fotografija koju su vam ljudi poslali?
VRANČIĆ: Ovo je baš teško pitanje. Ovo je ona priča o djeci i prstima na rukama. Svaka nova fotografija koju dobijemo se pomno analizira, otkrivaju se detalji koji su zanimljivi ili su bili dotad nama nepoznati, tako da ne znam koju fotografiju bih odabrao kao najzanimljiviju. Možda u tu kategoriju spada najstarija fotografija Starog mosta na koju smo do sada naišli, a ona datira iz perioda prije 1878 i nalazi se u privatnoj kolekciji gospodina Karla Drage Miletića. Od zanimljivih fotografija naveo bih kolekciju koje su snimljene za vrijeme posjeta cara Franje Josipa Mostaru iz 1910. g.
Bljesak.info: Koje povijesne činjenice o Mostaru ne znaju ni ljudi koji žive u ovom gradu cijeli život?
VRANČIĆ: O tome bi se mogli pisati referati. Pošao bih prije svega od sebe, jer do prije petnaestak godina o Mostaru nisam znao baš ništa. Tek kad sam se odvojio od njega, počela me zanimati njegova prošlost. Tijekom prikupljanja i objavljivanja materijala nailazili smo na brojne komentare ljudi (posebno mladih) od onih da su mislili da je kružni tok Rondo nastao iza 1993. g., pa do nepoznavanja starih naziva ulica ili godina gradnje pojedinih značajnijih građevina. Malo ih poznaje stare toponime kao što su Kulluk, Suhodolina, Ričina ili Lipete (stari naziv za Zalik). Nepoznato je da je, nakon prve telegrafske linije uvedene u svijetu 1838. g., Mostar uspostavio telegrafsku vezu s Metkovićem nakon samo dvadeset godina, prvu u Bosanskom vilajetu. Također, bilježimo da su braća Lumiere godine 1895. prvi puta prikazali svoje čudo od tehnike – kinematograf. Samo 10 godina nakon toga i u Mostaru su se počele vrtjeti pokretne slike. Malo tko zna da je Mostar imao tvornicu bicikli ili da se na natječaj za upražnjeno mjesto ravnatelja bolnice u Mostaru godine 1866. natjecalo čak 35 kandidata, od kojih su dvanaestorica bila iz Beča, a ostali iz Trsta, Krakova, Sarajeva i drugih mjesta monarhije. Nepoznata je i činjenica da je Mostar trebao neposredno pred Prvi svjetski rat dobiti još jedan most, grandiozno arhitektonsko djelo koje bi povezivalo trg Mejdan s Bašćinama, a rat je omeo investiciju. Mnogi nisu upoznati s činjenicom da je Alajbegovića česma na Musali prvobitno stajala na početku ulice Braće Brkić, a da je tek 1937. g. za vrijeme izgradnje Vakufskog dvora, premještena na postojeću lokaciju. Povijest našeg grada je izuzetno bogata, a brojni su ljudi zaslužni za istraživanje njegove prošlosti. Tako da ne mislim da postoji jedna osoba kojoj su poznate baš sve činjenice o njemu. To je ujedno i jedan od razloga stvaranja ove naše stranice.
Bljesak.info: Koliko je bitno da CIDOM opstane?
VRANČIĆ:  Veoma važno. Važno jer se na jednom mjestu može pronaći praktično cjelokupna prošlost grada. Mi smo se dobrano namučili skupljajući djeliće te povijesti, a mladima ostavljamo cjelokupan materijal sistematiziran na jednom mjestu. Mislim da je izuzetno bitno ne zaboraviti svoju prošlost. Materijalom na ovoj stranici mogu se koristiti svi koje to zanima – učenici, studenti, povjesničari, muzeji, arhivi, novinari, pisci, ljubitelji pisane riječi, zaljubljenici u fotografije i starine Mostara i brojni drugi Mostarci koje zanima ova tematika. Ovaj kutak povijesti Mostara mnogo znači brojnim Mostarcima i drugima koji ga vole, a brinu u očuvanju kulturno-povijesnih vrednota. Ovo možemo reći sa sigurnošću jer pratimo posjećenost stranice. Naime, prosječno 2.000 ljudi posjeti CIDOM stranicu u jednom tjednu. Uzimajući u obzir da se ne bavimo dnevnom politikom, žutim tiskom ili estradom, ovaj broj je impozantan. Ljudi su sve više svjesni vrijednosti Mostara koje je on imao u prošlosti, a prošlost je jedna, ma koliko se današnje vlasti trude prikazati da povijest počinje od njih. Alternativa je prepustiti se novim povjesničarima i krojenju jedne nove – nepoznate povijesti i oduzeti pokoljenjima koja pristižu poznavanje Mostara iz prošlosti. Ne mislim da je naš projekt grandiozan, ovo je samo jedan mali pokušaj da se od zaborava spase mnogobrojne knjige, tekstovi, fotografije i sjećanja. Nije nam namjera naricati nad prohujalom prošlošću, jer ne daj Bože da se opet sva povijest povrati, da sve ovo što je grad, i mi s njime, prošao, nanovo preturimo preko glave. Namjera je pokazati jednu bogatu prošlost grada koja je sazdana od krupnih i sitnih stvari, ali koje su imale svoju rolu u tkanju povijesti grada. Završio bih već izlizanom izrekom da grad koji nema prošlost nema ni budućnost.
(izvor:bljesak)

link za web stranicu CIDOM: http://www.cidom.org/


(spagos)



20.12.2017.

Knjiga u izlogu: „Stambol u Mostaru“ Tibora Vrančića


Podsjetnik za raju koja ovih dana putuju u Mostar

Knjiga pod nazivom Stambol u Mostaru, autora Tibora Vrančića nalazi se u prodaji. To je još jedan pokušaj da se starim tekstovima otrgnu od zaborava neki manje poznati događaji koji su se dogodili u Mostaru prije više od stoljeća.
Tekstovi su prikupljeni iz brojnih starih knjiga objavljenih u prošlosti Mostara. Namjera autora je pokazati jednu bogatu prošlost grada koja je sazdana od sitnih, naoko nevažnih stvari, ali koje su imale svoju rolu u tkanju povijesti grada. Ti događaji mogu biti koristan materijal za učenje iz prošlosti, za korist budućnosti, kako se neke loše stvari ne bi ponovile, a neke dobre uzele za primjer mlađim generacijama. 
Tekstovi su obogaćeni kolor fotografijama starog Mostara koje je kistom oživio Miodrag Milićević, a rađene su na osnovu predloška starih originalnih fotografija Mostara.
U odabiru tekstova autora su vodili sljedeći kriteriji: da budu zanimljivi, da otkrivaju nešto značajno ili da rasvjetljuju neku manje poznatu činjenicu, te je usto nastojao biti objektivan u izboru koliko god je to moguće. Nadamo se da će čitatelji pronaći ponešto zanimljivog i poučnog iz ovog materijala.
Ovo je inače druga knjiga u izdanju CIDOMa, u B5 formatu (17,6 X 25 cm), tvrdog uveza
Promocija je planirana za ljeto 2018. u Mostaru.
Knjiga se može nabaviti u Mostaru u knjižari „Mutevelić“ u Cernici, u urarskoj radnji Roberta Šetke, preko puta Orke, ili po dogovoru sa Dragan Gugo Koso.
(spagos)

20.12.2017.

Knjiga u izlogu: „U sjeni zaborava“


Podsjetnik za raju koja ovih dana putuju u Mostar

Knjiga pod nazivom „U sjeni zaborava“, čije autorstvo potpisuje trojac Ismail Braco Čampara, Smail Špago i Tibor Vrančić nalazi se u prodaji. To je pokušaj autora da slikama i kratkim tekstovima otrgnu od zaborava neke manje poznate događaje koji su se dogodili u Mostaru, brojne zanimljivosti, čudne ljude, ljude koji su dali pečat gradu, a nisu bili toliko eksponirani u javnosti, posjete slavnih i manje slavnih ljudi, kutke grada koji su možda bili skriveni od pogleda. Premda nedovoljno poznate, usto i na prvi pogled sitne i nevažne, i ove sitnice su dio sveukupnog mozaika od kojega je povijest ovoga grada sazdana.
Možda je koncept knjige pomalo neobičan, no autori su željeli bez opterećujućeg preopširnog teksta, upoznati mnoge Mostarce i mostaroljupce na brojne nepoznate činjenice utkane u prošlost grada. Tekstovi i slike nalikuju na razbacanu slagalicu, ali ona u konačnici upotpunjuje cjelovitu sliku Mostara.
Tekstove su prikupljali iz mnogih izvora – iz već objavljenih knjiga, starih novinskih tekstova, knjiga brojnih putopisaca iz pretprošlog i prošlog stoljeća, izvlačili iz njih srž, zanimljivosti, dorađivali ih i preuređivali. Uz tekstove se nalaze i slike dijelova Mostara, prije ili s početka 20. stoljeća, uz koje su slike istih tih dijelova grada, slikane s potpuno iste pozicije danas. Shema – nekad i sad.
Knjiga, u izdanju IC štamparije Mostar, isključivo se može nabaviti u njihovoj knjižari u Titovoj ulici po cijeni od 30 KM.


(spagos)
20.12.2017.

Sitan znamen: Oglas za kurs esperanta 1920.ih


Esperanto je međunarodni jezik nastao u drugoj polovini 19. vijeka. Zamisao esperanta je da se brojni nacionalni jezici zadrže, ali i da se uvede jedan zajednički, nadnacionalni jezik, koji bi stanovništvo cijele zemljine kugle govorilo osim svog materinjeg jezika.
Ta ideja prodire i u naše krajeve, pa tako nailazimo na oglas iz 1920. godine, kojim Srpska trgovačko-zanatska organizacija otvara kurs toga jezika i u Mostaru.
PrirediliIsmail Braco Čampara Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)
19.12.2017.

Iz požutjele arhive - EMŠC Mostar, IIIa elektro, školska godina 1967/68, maturanti 1969. godine


na facebook iz arhive izvukao Selimhodžić Ermin:

Jesen 1967. 3a elektro. Da vidim sjecam li se sve raje: ja cucim prva sa lijeva (Selimhodžić Ermin), a onda: Šarić Suad, Bokšić Tvrtko, Kahvo Nada, Glavičić Nadežda, Rozić Mila, Kasumović Fatima, prof. Milan Andelić, Ljeposava Savić, Nikolić Mirjana, Mazal Lidija, Šešlija Miloša, Šakota Radojka...stoje sa lijeva Janjić Lazo, Pejičić Momčilo, Špago Smail ,Ćatić Goran, Lučić Neda, Fazlibegović Miralem,, rah. Jusa Jelin, Vukojević Marinko, Vulić Drago, Azinović Pero, rah. Kebo Esad, Muminagić Sadija, Vučina Srećko, Benić Mišo, rah. Sirko Azer, Bulić Zdenko, Ćorić Momir, Kovačević Milorad, Šuman Berislav, rah. Kukolj Avdija, Pavlović Ekrem, Šimić Ivan, Boras Milan, Spajić Milena, Hujdur Emir...

Vidimo se na proslavi 50 godina mature...2019. godine.

(spagos)
17.12.2017.

San Mostaraca




(Tekst koji slijedi, u rubrici„San Mostaraca“ , objavljen je na portalu klix.ba 16. decembra 2017. godine)

Hotel i nacionalni spomenik "Neretva" u Mostaru uskoro bi trebao dobiti novo ruho

Nacionalni spomenik hotel "Neretva" u Mostaru koji je godinama bio zapušten, uskoro će dobiti novo ruho, a pripreme za nastavak radova na obnovi se privode kraju. Ukupna vrijednost projekta iznosi oko 8,7 miliona eura. Ovu informaciju za Klix.ba potvrdila je v.d. direktorica “Neretva” d.o.o. Visoko Selma Vranac koja je istakla da su podnijeli zahtjev gradu Mostaru za izdavanje odobrenja za privremeno zauzimanje javne površine u svrhu ograđivanja gradilišta kako bi nastavili s izvođenjem radova na sanaciji, restauraciji, dogradnji i revitalizaciji objekta.
"Ukoliko Zahtjev bude odobren u zakonskom roku, nastavak radova na obnovi i izgradnji Hotela ‘Neretva’ počet će 15. januara naredne godine. Kako se radi o nacionalnom spomeniku, hotel će nakon rekonstrukcije zadržati autentičan vanjski izgled", kazala je za Klix.ba Vranac.
Unutrašnjost hotela bit će opremljena sa 83 sobe te će biti uređena u skladu sa standardima svjetskog hotelskog brenda.

Hotel “Neretva” je kultni mostarski hotel u kojem su odsjedali car Franjo Josip, Josip Broz Tito, Džemal Bijedić i drugi, a nakon višegodišnjih problema, ova vijest bi, prema riječima Vranac, obradovati svakog Mostarca.

Hotel je sagrađen 1892. godine i prijeratni je simbol grada na istoimenoj rijeci. Ističe se po načinu gradnje, pseudomaurskom stilu, zbog čega će investitori morati zadržati autentični izgled. Prije 14 godina hotel je kupljen od Općine Stari Grad, a nakon brojnih poteškoća, investitori su odlučili hotelu vratiti stari sjaj.

Društvo za hotelijerstvo, ugostiteljstvo i turizam “Neretva” od Grada Mostara zatražilo je odobrenje za privremeno zauzimanje javne površine radi izvođenja radova na sanaciji, restauraciji, dogradnji i revitalizaciji objekta Hotel Neretva za vremenski period od godinu dana počevši od 15. januara 2018. godine.

(klix.ba)
15.12.2017.

Mostar nekad i sad-u potrazi za izgubljenim vremenom

Video je objavljen prije 3 godine. Autor Adis Gološ. Ovakvi prilozi ne zastarjevaju. Vrijedi ih ponovo pogledati:



This film presents my town, Mostar, in Bosnia and Hercegovina as it was hundred years ago, compared to how it looks now. I used old postcards, photos and pictures from various sources. Most of them are hundred or more years old. I tried to take new photos and videoclips from exactly the same position, wherever possible. Locations are presented on the animated old map from 1911. I wish to express my gratitiude to all those who have explored this subject deeply and whose work helped me invaluably in research for this film, above all Mr Tibor Vrančić, Mr Špago Smail, Mr Ismail Braco Campara and Mr Zlatko Serdarević.

(spagos)
14.12.2017.

Narodno pozorište Mostar uskoro u novom sjaju







Obnova Pozorišta će se kako sada stvari stoje održavati u etapama, a trebao bi se uraditi i krov Pozorišta.
Počela je obnova zgrade Narodnog pozorišta u Mostaru. Najprije će se urediti južni i zapadni dio fasade, a planirana je zamjena otvora.
''Dio otvora je već zamijenjen, a dio će biti zamijenjen u sljedećem razdoblju. Do kraja godine planirana  je zamjena kosog krova zgrade'', rečeno je za Bljesak.info iz Narodnog pozorišta. Napomenuto je da će se obnova zgrade odvijati u etapama. Obnova kabina Kako je ranije rekao Almir Mujkanović, direktor Pozorišta, u sljedećoj godini bi se trebale urediti glumačke kabine. Mujkanović je tada istaknuo kako je potrebno uraditi grijanje u zgradi. ''Malo je izdvojiti stvari koje nam nisu potrebne, ali kad bi izdvajali sigurno bi izdvojili grijanje. Pozorište nema nikakvo grijanje i to je gorući problem. Vrlo je važno da glumci imaju svoje garderobe i svoja kupatila da mogu raditi'', rekao je Mujkanović ranije za naš medij. Novac za radove osigurao je Grad Mostar, odnosno Agencija Stari grad.
Kraj 2017. godine Važno je naglasiti da će za vrijeme obavljanja građevinskih radova u Narodnom pozorištu, sve predstave i programi  odvijati po unaprijed utvrđenom planu.   Važno je naglasiti kako Narodno pozorište Mostar ovu godinu završava jedinstvenim programom u petak, 15. 12. u 19 sati, uz besplatan ulaz za sve posjetitelje: gostovanjem Namika Kabila, filmskog redatelja, scenarista i TV urednika.

Javna ustanova Narodno pozorište u Mostaru osnovana je 28.  studenog 1949. godine. U početku svog rada, Pozorište je djelovalo kao klasični dramski teatar, u čijem se sklopu tijekom godina razvio Dramski studio, Gradski salonski orkestar koji je kasnije postao zasebna ustanova, Likovna galerija, Dječija scena, te kasnije i moderna kamerna scena “Studio 64”. Od svog osnivanja do danas, Narodno pozorište u Mostaru nametnulo se kao najeminentnija institucija kulture koja je donijela različitost umjetničkog djelovanja i izraza, kako u gradu Mostaru, tako i šire. Zgrada Narodnog pozorišta Mostar izgrađena je 1951. godine i bila je prva namjenska teatarska zgrada u BiH izgrađena nakon Drugog svjetskog rata. Veća obnova se dogodila davne 1974.godine.

(bljesak)
14.12.2017.

Ruglo u sred grada: Gradilište hotel "Neretve" skoro sedam godina je mrtvo




projektovani novi izgled, 2009.

(tekst koji slijedi objavljen je u Dnevnom avazu, 13. decembra 2017.)

Brojni nacionalni spomenici u BiH primjer su zapuštenosti i nebrige države, ali među njima ima i onih koji propadaju, a njihova vlasnička struktura je u privatnim rukama.

Očit primjer za to je nekada čuveni hotel „Neretva“ u Mostaru, prijeratni simbol grada koji je već godinama istinsko ruglo.
Hotel je sagrađen 1892. godine, a vlasnik i glavni finansijer gradnje bila je Austro-Ugarska monarhija. Stil građevine je pseudomaurski, kao i kod mnogih drugih objekata u BiH sagrađenih u to doba.

Evropski duh

Time se donosio duh Evrope, s novim tipom gostinjskih soba, sala za sastanke ili čitanje tadašnjih evropskih novina, živom klavirskom muzikom, sacher-tortom i wiener (bečkom) šniclom, a pravili su ih kuhari dovedeni specijalno iz Praga.
Veličina objekta bila je strana ovom podneblju - bilo je to ogromno zdanje s monarhijski žuto-crvenim horizontalnim prugama.
Podignut na samoj obali Neretve, tek mnogo godina nakon gradnje objekt „ostvaruje kontakt“ s rijekom preko dvije terase. Na 18. godišnjicu gradnje u hotelu je odsjeo i car Franjo Josip.
Od tada pa do agresije na BiH, saloni ovog hotela bili su omiljeno okupljalište Mostaraca svih generacija, ali i brojnih uglednih ličnosti, među kojima i Džemala Bijedića.
Gradilište ovog hotela skoro sedam godina zjapi prazno, a gradske vlasti u Mostaru ponavljaju priču o tome da će razmotriti načine poništenja ugovora s Halimom Zukićem, nekadašnjim vlasnikom „VGT osiguranja“ iz Visokog, koji je prije 14 godina za 600.000 KM od tadašnje Općine Stari Grad kupio „Neretvu“.

Iako je činjenica da je Zukić nakon kupovine hotela punih šest godina čekao neophodna odobrenja, radovi su stali na prvoj fazi.
Nedugo nakon što su mašine utihnule, pojavile su se razne špekulacije, poput one da je Zukić digao ruke od ovog projekta, ali je on to u nekoliko navrata za naš list demantirao.

Ozbiljna namjera

Govorio je, također, i da čeka bolja vremena, kao i da će se nakon prodaje „VGT osiguranja“ isključivo posvetiti ovom projektu. Sada kaže da su se pripreme za nastavak projekta zahuktale.
Kao dokaz da je ozbiljan u toj namjeri, Zukić nam je jučer proslijedio zahtjev upućen Odjelu za urbanizam i građenje Grada Mostara za izdavanje odobrenja za privremeno zauzimanje javne površine, a u svrhu, kako je navedeno, ograđivanja gradilišta radi sanacije, restauracije, dogradnje i revitalizacije objekta hotela „Neretva“. Zahtjev se traži za period od 15. januara 2018. do 15. januara 2019. godine.

Autentični izgled

Prema projektu i ugovoru, izgled hotela „Neretva“ treba biti identičan prijeratnom, s prepoznatljivim interijerom, crvenim salonom, restoranom, kafe-slastičarnICom. Predviđeno je da hotel ima 90 soba.
Također, zbog činjenice da je riječ o nacionalnom spomeniku, svi radovi moraju se izvoditi pod nadzorom Zavoda za zaštitu kulturno-historijskih spomenika FBiH.
13.12.2017.

Nepreskočivo: Reklama za kanal Servus TV


Besplatna reklama za Mostar na reklami za televizijski kanal Servus TV.
Sve što treba jedan dobar tv program: filmovi, dokumentarni program, sport, kultura.
Naravno, slika skoka sa Starog mosta u Mostaru ne može proći neprimjećena.

(spagos)
13.12.2017.

Sitan znamen: Menu hotela Neretve


Hotel Neretva ili Narenta kako su je zvali stranci, izgrađena je 1892. godine. Vlasnik i glavni finansijer izgradnje hotela bila je sama Austrougarska monarhija. Novi tip gradnje, novo uređenje interijera bili su nezamislivi za običan narod.
Pored ogromne restauracije, gostinjskih soba, sale za sastanke, i kuhinja je bila usklađena uređena s evropskim standardima. Tu su se mogle, uz živu klavirsku pratnju, čitati evropske novine, pojesti Wiener šniclu ili Sacher tortu pripravljenim od strane kuhara dovedenih specijalno iz Praga.
Nakon izgradnje, hotel je postao stjecište mješavina raznih kultura, mogli ste tu susresti krinoline i polucilindre, turbane i fesove, državne i bankarske činovnike, vojnike i elegantne oficire, zapadnjake koji su se tu našli po ko zna kakvom poslu. Bilo je to zborno mjesto šarolikog svijeta.
Na istočnoj strani se nalazio vrt s vodoskokom, postojala je čarobna veranda, gdje se rado sjedilo naveče, gdje je i domaće stanovništvo dolazilo i rado ispijalo kriglu piva ili rashlađene Žilavke ili Blatine
Na osamnaestogodišnjicu izgradnje, u njemu je odsjeo i car i kralj Franjo Josip I., u vrijeme njegove posjete Mostaru.
Ovdje donosimo menu restorana hotela od 18. avgusta 1913. godine. Napominjemo da je menu svakodnevno bio drugačiji i pisan isključivo na francuskom – jeziku kuhara.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)
12.12.2017.

Jedna slika hiljadu sjećanja: Česma sa stare autobuske stanice u Mostaru

ostaci česme 2017.

autobuska i željeznička stanica 1964.


oko 1900.

pogled iz vazduha danas 2017.

Ostaci česme na staroj autobuskoj stanici u Mostaru

Slika ostataka česme sa stare autobuske stanice u Mostaru, koju je na facebook postavio Enes Vukotić, izazvala je mnoštvo diskusija i kometara.

Stara autobuska stanica u Mostaru odmah iza Drugog svjetskog rata bila je smještena u ulici Moše Pijade, današnja Kolodvorska. Nalazila se sa druge strane ulice, nasuprot stere željezničke stanice, tako da je svojim položajem putnicima omogućavala nesmetan nastavak putovanja u svim pravcima koje je pokrivala željeznca, ili brojne autobuske linije prema mjestima širom Hercegovine i dalje. Ovdje treba napomenuti da je lokalni autobuski saobraćaj za prigradska mjesta imao svoju stanicu, koja se nalazila na istoj strani nakojoj se nalazila i zgrada stare željezničke stanice, a preko puta hotela Hercegovina i upravne zgrade ŽTP.
Autobuska stanica je ustvari bilo stajalište autobusa, koji su se parkirali počevši od hotela Hercegovina pa sve do zgrade tadašnjeg Okružnog suda, jedan iza drugog. Na samom ulazu u hotel Hercegovina bila je smještena Biletarnica u kojoj su se mogle kupiti karte za prevoz, ili kako se to nekada govorilo „bileti“ pa od toga i potiče ime Biletarnica.
O postojanju autobuske stanice na ovom mjestu prije Drugog svjetskog rata nema pisanih tragova, a jedni pisani tragovi koji spominju prevoznička preduzeća u Mostaru potiču iz sjećanja suvremenika, kao što je u sjećanju „Mostar čaršija kakve više nema“ napisao Hilmija Šiširak.
On na ovu temu spominje:
„...počev od kafane “Jagnje”, pa do upravne zgrade ŽTP-a, bilo je par malih dućana i brijačnica, kao i poslovne prostorije tek formiranog preduzeća “Špedicija”. Prvi direktor “Špedicije” bio je Remzija Puzić. Kasnije “Špedicija” prerasta u “HAP” (Hercegovački autoprevoz), da bi se, zatim, iz njega iznjedrio mostarski gigant “Autoprevoz”.
Česma sa slike, stajala je negdje u blizini jedne brijačnice, vlasništvo Alije Agića, malo sjevernije od Biletarnice, a služila je putnicima i namjernicima za osvježenje, pogotovo u ljetnom periodu i vremenima velikih vrućina, kada se, tada najčešće makadamskim prašnjavim putevima stizalo u Mostar iz raznih pravaca Hercegovine pa je osvježenje od vrućine i prašine bila prijeka potreba.
Ovdje valja napomenuti da su se jedno vrijeme, prije izgradnje nove autobuske stanice u sklopu kompleksa sa Željezničkom stanicom, međugradski autobusi zaustavljali i polazili sa Musale.

(spagos)
07.12.2017.

UABNOR Mostar: Prolongira se antifašističko okupljanje na Partizanskom groblju


Udruženje antifašista i boraca NOR – a Mostar, cijeneći atmosferu u gradu nakon posljednje presude Haškog suda, otkazuje okupljanje antifašista na Partizanskom spomen groblju u Mostaru zakazano za subotu, 9. decembra 2017. godine, navodi se u današnjem saopštenju UABNOR-a Mostar.
“U novonastaloj situaciji, bilo kakvo protestno okupljanje većeg broja građana može biti rizično i pogrešno shvaćeno od jednog broja građana, što nije namjera organizatora, te je, u cilju doprinosa poboljšanju atmosfere u gradu, najavljeni skup prolongiran za drugi termin, o kojem će javnost biti blagovremeno obaviještena”, stoji na kraju saopštenja.


(NovaSloboda.ba)
06.12.2017.

Sitan znamen: Hronogram o gradnji Starog mosta


Prema dostupnim podacima godine 1557. je počela gradnja mosta preko Neretve i trajala je devet godina.
Most predstavlja remek-djelo neimara Sinan Kodže (a ne Hajrudina – koji je, možda, bio nadzornik ili izvođač projekta, ali ne i graditelj).
Tek izgradnjom dvije kamene kule na suprotnim obalama Neretve, graditelju je uspjelo izgraditi Stari most. Inače su prethodni pokušaji pali u vodu, jer nije bilo protivteže u fundamentima mosta.
Na kamenoj ploči mosta – hronogramu o gradnji, ispisana je godina završetka izgradnje – 944. godine ako se računa po Muhamedu, ili 1566. godine po Hristu.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)
04.12.2017.

Svaki ćilim je ljepotan za sebe

Mostar, ćilm na mostu




(ćilim, mural, tuzlarije.net)




Jedan ćilim prostrijet na zidu do Starog mosta u Mostaru i jedan mural, napravljen u Tuzli prije dvije godine, oslikavaju svu ljepotu naših rukotvorina, od one iskazane kroz samu izradu ovog ukrasno-umjetničkog komada iz naših kuća, do inspiracije stvaranja umjetničkog izraza naših ljudi.

Ćilim (perzijski: گلیم‎ gelim, turski Kilim) je vrsta tepiha, tkanina rađena na tkačkom razboju, pretežno od vune, različitim tehnikama: klečenjem (namitanjem), tehnikom baršuna i uzlanja. Proizvodi se na području od Balkana do Pakistana. Ćilimi se mogu koristiti i kao dekoracija ili za sedždu.
Ime ćilim dolazi od turske riječi kilim koja dolazi od perzijske riječi gelim što znači grubo raširiti.

Bosanski ćilim je posebna vrsta ćilima, većinom orijentalnog izgleda koji predstavlja važnu kulturnu vrijednost kako Bošnjaka tako i ostalih naroda u Bosni i Hercegovini.
Bosna i Hercegovina je jedina evropska zemlja koja ima svoj, bosanski ćilim, kao osoben vid primijenjene, narodne, tradicijske likovnosti.
Najobičnije bosanski ćilimi su crvene pozadine i imaju raznovrsne mustre po sebi. A na krajevima kocke u formi žaba na raznim pozadinama. Prisutna je i plava podloga za bosanske ćilime.
Bosanske ćilime krasi ljepota, bogata likovna ornamentika, kolorit. Bosanski ćilim spaja i uticaje dalekog Orijenta i autohtonih balkanskih elemenata.[2]
Najpoznatiji je tzv. begovski ćilim koji je tkan više mjeseci. Kada bi ga završili, bio bi iznesen napolje, prema suncu i kroz njega nije smjela proći niti jedna zraka, što bi dokazivalo gustoću tkanja, kvalitet.
Za izradu ćilima koristila se vuna domaće ovce, a za bojenje uglavnom biljni sastojci. Od ukrasa uglavnom se koristila prava, cik-cak linija, trokut, romb, također i motivi iz flore i faune, rađeni veoma stilizovano.
(wikipedia)

Po mišljenju istaknutih etnografa i etnologa na Balkanu, ćilim (persijski - gilim, gelim; turski -kilim, kelim) je u naše krajeve došao sa turskim osvajanjem, mada ima i onih koji osporavaju takvu tezu, ali bez dovoljno osnova i činjenica, inače, smatra se da potiču iz drugog ili trećeg vimeka prije nove ere sa prostora Kaspijskog jezera i armenijskih vrleti.
Ćilim je najljepši, najoriginalniji i najčistiji narodni proizvod. Cjelokupan posao obavlja se ručno. Radi se iz jednog dijela. Sa šarama i ornamentima ima dva glatka identična lica, što se postiže čvrstim utkivanjem potke.
Izrada čilima je izuzetno spora i temeljna. Da bi nastao, potrebni su mjeseci mukotrpnog rada, truda i muke iskusne tkalje, zbog čega je umjetnička vrijednost daleko veća od materijalne.« Koliko neprespavanih noći, ukočenih leđa, izbodenih prstiju i umornih očiju».
U svijetu prepunom iluzija i iskušenja, tkalja prepoznaje pravu emociju, pretvara je u istinu i približava je stvarnosti. Zbog toga su ćilimi poligoni emocija, želja i stvaralače komocije. Daje tako, lako se uvjeriti: na tri istovjetna čilima, uz jedan urnek (mustra, uzorak), ima puno razlika i detalja koji nisu identični i suštinski se razlikuju. Zato je svaki ćilim priča za sebe, jer tkanje je percepcija momentalnog psihološkog stanja devojačkih ruku. Svaka tkalja i nesvjesno ima potrebu da prirodu čovjekovog svijeta oplemeni uljepšanim oblicima i nadzemaljskim sjajem.

Svaki ćilim je ljepotan za sebe, poseban, autentičan i jednako mističan sa svojim karakterom i dušom. Originalnost se stvara tako što tkalja u svoj rad ugrađuje svoj DNK i genetski kod naroda kojem pripada. U njemu se generiše identitet, kako individualni, tako i nacionalni, ali i lične intimne priče. Zato je ćilim magija, a tkanje svojevrsna terapija. On je odgovor na ljudsku neprolaznost, ali i svjedok svakodnevnog života našeg naroda. Tkanje čilima je stvaranje novog života, novog doma, poroda i bogatstva.

Balkanski ćilim
Na prostoru Balkana, smještenom između istoka i zapada, stvorena je autentična umjetnost tkanja čilima. Etnolozi najčešće govore i pišu o pirotskom, bosanskom, sandžačkom, slavonskom, ličkom, vojvođanskom ćilimu. Vrsni poznavalac ornamentike, Jelica Belović Bernadžikovska, razvrstava šare čilima u pet perioda: mitološki, hrišćanski, turski, klasični i moderni. Naravno, vremenom su se uticaji preplitali pa su tako tkalje sa Balkana tradicionalnu narodnu šaru obogatile istočnjačkim motivima, čime je stvorena nova originalna tvorevina.
Svaki ćilim ima svoju šaru, svoje diskretne boje, u kojoj dominira crvena, u svim nijansama, kao boja ljubavi, zatim bijela i crna. Boje su žive, trajne ali i presudne kod određivanja starosti čilima. Naravno, postoje šare koje se lakše i brže izrađuju ali i one koje su složenije i zahtevaju više znanja i vremena za izradu. Svaka šara ima svoju poruku: za svekrvu, muža, sina, vojnika, vjernika, za državu, krunu..«Ko želi da bude poslovno uspješan i lično snažan, neka traži «bombe»; da osvoji djevojku »razbacane đulove»; za zaštitu od uroka «Kondićeva šara»; za društvo i merak «Begov ćilim»..
O porijeklu šara postoje različita mišljenja: jedni tvrde da su autohtone, drugi da su «pozajmljene» od orjentalnog čilima. Bilo kako, nesporno je da u šarama i ornamentu ima arome orijenta, dalekog istoka, Vizantije, Persije, hrišćanstva, islama, Balkana..
Ornamentika čilima u svom razvoju pokazuje zamršen splet raznih uticaja. U početnom stadijumu ornamentika je jednostavna, shematizovana, s malom skalom boja, da bi u daljem razvoju ornamenti bili slobodniji a boje sve otvorenije.
(narodni.net)


(sakupio: spagos)
03.12.2017.

Antifašizam u funkciji izgradnje bolje budućnosti

(fotos:klix)

U Šarića kući u Stocu sinoć je održana tribina na temu “ZAVNOBiH, AVNOJ i antifašizam danas”. Gosti tribine bili su Miroslav Živanović, Vesna Saradžić i Edin Zagorčić.
U prepunoj sali Šarića kuće, u dvosatnom otvorenom razgovoru, govorilo se o pojavnim oblicima fašizma i neofašizma danas, te o konkretnim akcijama koje se u Hercegovini preduzimaju u cilju borbe protiv današnjih oblika fašizacije društva. Istaknute su dvije konkretne akcije koje su pobudile veliko interesovanje, a to su: Obnova i revitalizacija Partizanskog spomen groblja u Mostaru i konstitutivnost Srba u Hercegovačko – neretvanskom kantonu i nastojanje da se to ostvari.
Kada je u pitanju Partizansko spomen groblje u Mostaru, prisutne je zanimao tok akcije i planovi kako će se sve to odvijati, te način uključivanja širokog kruga antifašista.
Posebno zanimanje izazvala je konstatacija da je plan Odbora za obnovu Partizanskog groblja u Mostaru evidentiranje stanja svih antifašističkih spomenika u BiH, ali i šire i pokretanje velike regionalne akcije za njihovu zaštiti u obnovu.
Ovo je prva ovakva tribina, a plan je da se krene širom BiH, ali i regije i govori o značaju antifašizma i spomenika koji svjedoče antifašističkoj borbi naroda ovih prostora.
(NovaSloboda.ba)