Na granici sjećanja

Zašto na granici sjećanja? Na ovom blogu ćemo pisati o događajima, koji stoje negdje duboko u memoriji, od prije mnogo, mnogo godina, uz svjedočenje poneke požutjele slike...


21.10.2013.

Burna istorija jednog mosta u Mostaru

A mostom se samo prelazi preko...

Burna istorija jednog mosta u Mostaru

 

Interesantni detalji oko gradnje, rekonstrukcije, rušenja, obnove i imena jednog mosta preko Neretve, u Mostaru.
 
 

 

Željezni most, koji je trebao biti građen na nekom drugom mjestu, greškom je bio kraći, dovežen je i postavljen u Mostaru 1882. godine. Šest godina poslije, 1888. godine most je bio rekonstruisan. Most srušen je 1935. godine, a na istom mjestu napravljen je potpuno novi, armirano-betonski most, 1936. godine. Takav je most služio svojoj svrsi sve do 1992. godine, kada u ratu biva srušen. Na istom mjestu, 1993. godine postavljen je privremeni željezni most, koji je u toku rata doživio neviđenu devastaciju. Željezna konstrukcija je obnovljena  odmah nakon rata. Uklonjena je 1999. godine, a 2000. godine na istom mjestu napravljen je novi armirano betonski most, onakav kakav je bio prije rata. U svom životu, koji traje 131 godinu postojanja ovaj most, pored rušenja, rekonstrukcije, obnove i ponovne izgradnje, četiri puta je mjenjao ime:

 

Most cara i kralja Franca Jozefa, Most kralja Petra, Most maršala Tita, Most Musala

 

Tri vijeka nakon završetka izgradnje Starog mosta, početkom 1873. godine turska vlast je odlučila da na lokalitetu Musala izgradi jedan novi, moderniji most, kako bi se rasteretio Stari most, koji je vijekovima u Mostaru bio jedini prelaz preko Neretve. Gradnja mosta je bila odobrena od strane Vilajetske skupštine, u maju 1870. godine. Radovi na gradnji mosta su bili započeti, ali su vrlo brzo bili obustavljeni, prema nekim izvorima zbog nedostaka sredstava, a prema drugim, zbog ustanka u Hercegovini. Veliki istesani kameni blokovi, predviđeni za stubove mosta, ležali su na obalama Neretve i tako dočekali dolazak Austro-Ugarske.

Pod novom vlasti nastavljena je gradnja mosta i novi most je završen 1882. godine. Željezna konstrukcija mosta je za ono vrijeme predstavljalo odraz moći i snage Austro-Ugarske monarhije. Novi most dobio je ime Franz Jospeh Brücke, ili Most cara i kralja Franje Josipa,  Bio je dužine 94 metra, postavljen na 6 ozidanih stubova od tesanog kamena.

U vezi izgradnje ovog mosta postoji jedna zanimljivost. Željezno-rešetkasti most bio je izrađen u Mađarskoj i bilo je planirano da se njime premosti Neretva u Jablanici, ali greškom, bio je kraći za 4 metra, pa je vozom, koji je već tada vozio od Metkovića do Rame, dovežen i montiran u Mostaru. Novi most za Jablanicu naručen je u Engleskoj, i kasnije bio montiran.

Novosagrađeni most uklapao se u postojeće saobraćajnice u gradu, izgrađene u periodu između 1889. i 1893. godine. Položaj za izgradnju mosta na Musali, određen još u doba Turske vladavine, imao je mnogo prednosti, jer je omogućavao lagan pristup sa obale. Jedna saobraćajnica, u pravcu zapada, već je prolazila prostranom Cernicom, preko polja, tada zasađenog kukuruzom i vinogradima, i protezala se sve do Balinovca, gdje je prelazila preko Radobolje i nastavljalaa dalje, prema Ljubuškom. Most je spajao osnovne gradske saobraćajnice, u pravcu Južnog logora, koji je izgrađen 1881. godine, prema novosagrađenoj fabriku duhana, za vojnu bolnicu, kao i za logor u izgradnji na sjeveru grada, kasnije nazvan Sjeverni logor, zatim i za budući Zapadni logor, ispod Bijelog Brijega. Most je omogućio saobraćajnu veza komande na Konaku sa objektima na desnoj obali Neretve. Sve su to bili saobraćajni prioriteta za grad. One su grad i spajale i proširivale. U širem smislu most je imao još veći značaj za saobraćaj, jer je spajao put Sarajevo-Mostar-Metković sa putem Mostar-Ljubuški. Preko novog mosta bilo je lakše preći na drugu stranu Neretve sa natovarenim kolima, kočijama, a malo kasnije i sa automobilima.

Već 1888. godine obavljena je prva rekonstrukcija ovog mosta. Tom prilikom je preko mosta provedena glavna vodovodna cijev na lijevu obalu Neretve. Cijev je postavljena  na novoizgrađenim betonskim nosačima, ispod čelične konstrukcije mosta. Do tada je lijeva obala grada na gradski vodovod bila povezana samo jednom cijevi, provedenom preko Starog mosta.

Ovaj most je više puta popravljan i rekonstuiran. U februaru 1935. godine željezna konstrukcija mosta je skinuta, a započeta izgradnja novog, armirano-betonskog mosta. Stara željezna konstrukcija je uklonjena, otpremljena vozom u Zenicu, gdje je u željezeri pretopljena.

Novi most je završen i pušten u saobraćaj 7. jula 1936. godine. Dobio je naziv “Most kralja Petra”. Bio je bio prevučen asvaltom, i to su bili prvi kvadrati  asvalta postavljeni u Mostaru

Nakon Drugog svjetskog rata, od 1945. do rata 1992. godine ovaj most je nosio naziv “Most maršala Tita”. Za vrijeme ratnih sukoba most je srušen u noći između 29. i 30. maja 1992. godine. U toku rata, 1993. godine na mjesto srušenog mosta postavljen je privremeni željezni most, kako bi se obezbjedila komunikacija između dvije obale Neretve. Tokom daljnjih sukoba, most je doživio potpunu devastaciju, jedva je bio prohodan. Obnovljen je 1995. godine. Uklonjen je 1999. godine. Na istom mjestu 2000. godine napravljen je novi armirano betonski most, onakav kakav je bio i ranije.

Sada nosi naziv “Most Musala”.

 

(fotografije: iz sehare Tibora Vrančića, arhiva u Beču, arhiva u Mostaru, fotosi Ismail Braco Čampara)

 

priredio: Smail Špago