Na granici sjećanja

Zašto na granici sjećanja? Na ovom blogu ćemo pisati o događajima, koji stoje negdje duboko u memoriji, od prije mnogo, mnogo godina, uz svjedočenje poneke požutjele slike...


04.03.2021.

Nova knjiga u biblioteci Cidoma


Nova knjiga u našoj biblioteci:

Ismail Braco Čampara, Smail Špago, Tibor Vrančić - Sjećanje za budućnost, 2014.

Još jedna knjiga koja je stajala od 2014. u ladici i nismo je objavili, pa to sada činimo. Proteklo je dvadesetpet godina od stravičnih događanja u našem gradu kojih, koliko god mi željeli ili ne prisjećati ih se, jednostavno ne možemo, a i ne smijemo, nikako zaboraviti.

Kako je grad izgledao, u dijelu koji je pretrpio najveća ratna razaranja, u to vrijeme i dvadesetpet godina kasnije, tema je ovog našeg projekta. Iako mnogi ne vole da ih se podsjeća na slike razaranja i života u ratno vrijeme, autori su željeli ovim albumom od 66 fotografija podsjetiti na to isključivo s jednim razlogom: sačuvati od zaborava i ne dati da se izgube sjećanja na vremena kad je razum kod mnogih bio izgubljen.

http://www.cidom.org/

(tvrancic/spagos)


04.03.2021.

Proteci Bosno – knjiga Šućrije Ćuste



Stazom bosanskih vitezova

Na Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine, a ujedno i Dan Blagaja, 1. marta, već nekoliko godina Blagajci na konjima i u tradicionalnoj nošnji sa zastavama Bosne i Hercegovine, što ljiljankama, što žuto-plavim, uz zvuke ratnih bubnjeva izlaze na Stari grad Blagaj.

Ponosno i prkosno, kakva je i Bosna, pokazuju da su svoji na svome. Pokazuju da cijene prošlost od najstarijih vremena.

Na početku ovogodišnje manifestacije koja nosi ime "Stazom bosanskih vitezova" promovirana zbirka poezije Blagajca Šućrije Čuste Proteci, Bosno. Čusto nam ovom knjigom poezije pokušava prenijeti poruke minulih vremena pa u pjesmama lahko možemo prepoznati likove i događaje iz naše dalje ili bliže prošlosti.



Proteci Bosno


Proteci, Bosno!

Proteci, Bosno,

Kroz njihove prljave

Umove.

Svojom bistrinom,

Izbistri im zakrvavljene

Oči.

Natopi im dušu,

Svojom plemenitošću.

Dvoglavoj aždahi

Na rep stani,

Nek crkne, zmija,

U noći

Što mora doći.

Proteci, Bosno, proteci...


(Šućrija Čusto)


(tekst je objavljen na portalu stav.ba, dana 1. marta 2021. godine)




Dugogodišnji sakupljač istorijskih podataka Blagaja, kulturni pregalac i pjesnik Šućrija Čusto, izdao je novu knjigu poezije pod nazivom "Proteci Bosno". Ova zbirka je interesantna i zbog toga što su svi stihovi ispisani latinicom i bosančicom. Za naslovnu stranicu, predlist i zalist, autor je odabrao neke od mojih slika. Hvala na povjerenju! Puno sreće i uspjeha u životu i radu i još puno poezije želim!

(preneseno sa StudioArt47)


Na slikama: Knjiga “Proteci Bosno” i mladost Blagaja pred promociju knjige "Proteci Bosno” povodom manifestacije "Stazom bosanskih vitezova” koja se održaje u čast Dana nezavisnosti BiH i Dana Blagaja.

(Šućrija Ćusto)

(spagos)

03.03.2021.

Iz stare štampe: Dvije grafike, Stari most i Konak, Mostar 1879. godine

 


U austrijskim novinama "Neue Illustrierte Zeitung" od 27. oktobra 1879. godine objavljen je tekst pod naslovom "Bilder aus Bosnien und Hercegovina", "Slike iz Bosne i Hercegovine", sa dvije grafike iz Mostara, Stari most i Konak, sa originalnim nazivima: "Die Narenta Brücke in Mostar", "Most na Neretvu u Mostaru" i "Der Konak in Mostar", Konak u Mostaru", koje je uradio grafičar po imenu Pärzer.

Uz to je navedeno da su grafike napravljene prema vi+enju u prirodi, a obe su napravljene tokom posjete Mostaru, 1878. godine.

U dijelu teksta posvećenom Mostaru napisano je:

"Mi smo sada bacili još jedan pogled na Mostar, prijateljski glavni grad Hercegovine. Od vremena okupacije tu se desilo dosta toga, kako je u brojnim izvještajima već napisano. Grad se prilično razvio u pogledu trgovine i saobraćaja, a muslimanski dio stanovnika dobija sve više i više povjerenja u novu vladu, sa njenim redom i zakonima. Mostar je čitavo vrijeme shvatan kao relativno prijateljski i sređen grad ove zemlje. Doduše ovom gradu nedostaje jo neophodno oživljavanje kroz vegetaciju i uređenje vrtova. Njgova položaj je na obe strane Neretve, spojene preko jednog starog, navodno Rimskog, ali pretpostaljeno, iz puno novijeg vremena, kojim su spajene padine brda Podveležja i Huma.

Primjetna je i stara utvrda sa objektom Konak, gdje smo boravili neko vrijeme. Prije nekog vremena tu je bilo sjedište turskog viceguvernera ili mutašerifa Hercegovine, ali također i samostalnog guvernera, između ostalih, i istorijska imena, kao što su bili Ali paša Rizvanbegović iz Stoca, i Husein aga Čengić, koji su boravili u Konaku kada je Hercegovina bila jedan Vilajet, i imala zasebnu državnu vlast. Povremeno su se u ovom objektu nalazile ratne rezerve, zaštita, ručno oružje, alati, municija, uniforme i veš, koji su tu smještani i uzimani prema potrebama. Interesantan je nalaz jedne topovske cijevi iz vremena cara Maksimilijana II, pod imenom "Kahn" koja je bila kolosalne dužine od tri i po metra. Ispod toga u lijepo cizeliranom reljefu nalazi se jedan pjevac sa uzdignutom kandžom. U sredini cijevi je izliveno: “Maximilianus secundus. Dei Gratia electus Romanorum imperator semper Augustus... etc. 1569.”, nešto niže nalazi se carski grb, a među svim tim, jedan kasnije urezani turski natpis, a ispod rupe za paljenje ime majstora: “Opus Hanns Christoff Loeffler.”

Za lučni most preko Neretve dugo vremena se smatralo da je Rimski most, ali je u zadnje vrijeme je to osporeno od strane mnogih stručnjaka, među kojima je i raniji njemački konzul u Sarajevu, O. Blau.

Ni na mostu, niti u njegovoj okolini nisu pronađeni nikavi tragovi rimskog prijekla. Na više mjesta su pronađeni znakovi koji su bez sumnje turskog porijekla, iako neki nisu baš dobro čitljivi. Jedan datum od arapskih cifara ukazuje na zadnju četvrtinu XV stoljeća (9. stoljeće po Hidžri).

Ovaj datum odgovara vremenu osvajanja Hercegovina u vremenu sultana Bajazida II, kroz Beglerbega od Bosne Mustafe Djurevića (?) , godine 1483. čime je poveća saznanje da je sadašnji most djelo Turaka. Most sa samo jednim lukom premoštava rijeku Neretvu. Unutrašnja visina mu je 17,8 metara, a ukupna visina 19 metara, najveći raspon luka 27,3 metra. Arhitektonski gledano sve je izgrađeno u isto vrijeme, pa čak ni stijene donjeg pristupačnog sloja ne pokazuju tragove neke starije gradnje..."

prilozi:

-grafika Stari most, 1878. godine

-grafika Konak, 1878. godine

prieredili: Smail Špago, Armin Džabirov, Tibor Vrančić

(NovaSloboda.ba)


02.03.2021.

Nova knjiga u biblioteci Cidoma


Nova knjiga u našoj biblioteci:


Ismail Braco Čampara, Smail Špago, Tibor Vrančić - Velike sitnice o Mostaru, 2014.


Budući ova knjiga stoji u ladici još od 2014 g. kada smo je nas trojica mislila izdati, ali nije bilo prilike za to, odlučili smo je staviti u našu biblioteku na korištenje svima. Ovo je samo jedan mali pokušaj da se od zaborava spase sjećanja, mnogobrojne fotografije i sitnice, a koje su vezane za povijest Mostara. Sakupljajući sve ove elemente vrijedno smo pabirčili po raznim izvorima, što je rezultiralo ostvarenjem jedne vizije spašavanja od zaborava jednog dijela istorije. Kad smo ovoj arhivi pridružili ogromnu arhivu starih fotografija, a zatim i slike današnjih dijelova Mostara koje je rahmetli Braco Čampara snimio, dobili smo vrijedan materijal. Ova kompilacija tekstova i fotografija ima za cilj podsjetiti mnoge stare Mostarce na vrijeme njihova dječaštva i mladosti, upoznati ih sa dalekom istorijom, a nove Mostarce na činjenicu da istorija ne počinje njihovim rođenjem tj. upoznati nove generacije s bogatom istorijom našeg grada.

Ujedno, ovo je prilika da se prisjetimo i našeg dragog, nezaboravnog kolege Ismaila Brace Čampare, koji nas je iznenada i prerano napustio. Nek mu je laka mostarska zemlja.

Knjigu možete nači na našem linku:

http://www.cidom.org

(tvrančić/spagos)

01.03.2021.

1. mart - Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine!


Stanovnici Bosne i Hercegovine, prije 29 godina, 1. marta 1992. izašli su na referendum historijskog značaja koji je imao za cilj utvrditi da li su za nezavisnu i suverenu državu.

Tada, još u Socijalističkoj republici Bosni i Hercegovini, 29. februara, odnosno 1. marta održan je referendum o nezavisnosti BiH od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.

Referendum je održan u specifičnim trenucima. U Sloveniji i Hrvatskoj uveliko su počela ratna dešavanja, a bh. politička scena u tom trenutku bila je i više nego podijeljena između onih koji su htjeli nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, te onih koji su tražili njen ostanak u krnjoj Jugoslaviji tačnije savezu koji su činile Srbija i Crna Gora.

Prema statističkim podacima, na referendum je izašlo oko 64,31 posto građana s pravom glasa, a za nezavisnost BiH glasalo je njih oko 99,44 posto. Pitanje koje je građanima na referendumu bilo upućeno je sljedeće:

Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH - Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?"

Referendum o nezavisnosti bojkotovali su predstavnici Srba koji su naglasili kako je riječ o nelegalnim aktivnostima.

Nakon održanog referenduma, Bosnu i Hercegovinu su 6. aprila priznale članice tadašnje Evropske zajednice, a dan kasnije Sjedinjene Američke Države. Prva država koja je priznala BiH bila je Bugarska. Nakon proglašenja nezavisnosti, Republika Bosna i Hercegovina je 22. maja 1992. postala i članica Organizacije ujedinjenih naroda.

Nažalost, radost referenduma i slobodu, vrlo brzo su zamijenile agresija i okupacija. U aprilu 1992. godine, paravojne formacije i tadašnja JNA, a kasnije Vojska Republike Srpske, započeli su agresiju na Bosnu i Hercegovinu, a glavni grad Sarajevo držan je pod opsadom 1.425 dana.

Iako su ratna dešavanja okončana 1995. godine, Dan nezavisnosti do danas izaziva podijeljena mišljenja unutar Bosne i Hercegovine. Dok se u jednom njenom dijelu, tačnije u Federaciji Bosne i Hercegovine ovaj dan obilježava kao praznik, u Republici Srpskoj i dalje negiraju 1. mart kao značajan datum u historiji Bosne i Hercegovine te i dalje insistiraju na proslavi neustavnog 9. januara.

Svim građanima i državljanima Bosne i Hercegovine, koji državu smatraju svojim jedinim domom, čestitamo 1. mart Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine.

(klix)

27.02.2021.

Učenici obilježili Dan nezavisnosti BiH







U povodu 1. marta – Dana nezavisnosti BiH na Španjskom trgu u Mostaru u petak je održana zajednička manifestacija osnovnih i srednjih škola Hercegovačko-neretvanskog kantona pod nazivom “Naš identitet, naša domovina Bosna i Hercegovina”.

Manifestacija je uslijedila nakon što su učenici i profesori posjetili istorijska spomen obilježja, mezarja, šehitluke i mostove.

Obzirom na revidirane higijensko epidemiološke mjere, odlučili su se na jedan potpuno drugačiji model obilježavanja 1. marta – Dana nezavisnosti BiH. U isto vrijeme, svih 36 osnovnih i srednjih škola posjetilo je spomen obilježja, mezarja, šehitluke i mostove sa zastavama naše domovine, te pokazali kako ne odustaju od tog tradicionalnog obilježavanja.

Neophodno je s djecom razgovarati o patriotizmu i o Danu neovisnosti kada smo svi bili zajedno i kad smo svi glasali za nezavisnu, suverenu i demokratsku BiH. Učimo djecu ne samo da na ovaj dan vole svoju zemlju već da svojim znanjem, učenjem, ponašanjem, svojim načinom života izražavaju svoj patriotizam, poruka je iz svih škola.

(NovaSloboda.ba)

26.02.2021.

“Stazom bosanskih vitezova” povodom Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine


Javna ustanova Dom kulture Blagaj, u saradnji sa Centrom za kulturu Mostar, Muzejom Hercegovine Mostar i Kulturno umjetničkim društvom (KUD) Blagaj organizuje manifestaciju “Stazom bosanskih vitezova”, povodom 1. marta Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine.

Kako je najavljeno, manifestacija počinje u nedjelju 28. 2. 2021. godine promocijom knjige “Proteci Bosno” autora Šućrije Čuste, koja će biti upriličena u Domu kulture Blagaj u 19:30 sati. Promotor je Nusret Omerika.



Centralna manifestacija će biti upriličena u ponedjeljak 1. 3. 2021. godine u 11 sati.

Od 10 sati planiran je pohod mladih i građana prema Starom gradu Blagaj (okupljanje učesnika pohoda je ispred šehidskog turbeta).

Centralni program će se održati od 11 sati na Starom gradu Blagaj, gdje će biti upriličeno intoniranje himne, pozdravna riječ, podizanje zastave, kratki historijski prikaz i sat historije, najavili su organizatori.

(mostarski.ba)

(spagos)

25.02.2021.

Bijela lađa


Nekada je u Mostaru postojala kafana “Bijela lađa”. Nalazila se na potezu od Ograde ka Šemovcu. Kafana koje odavno više nema, osim u sjećanjima malo starije raje, a pomene se i u nekim rijetkim tekstovima. Bila je omiljeno sastajalište mostarske raje, a priča se da je pored dobrog jela i pića, uvjek imala dobru muziku, ali i dame za zabavu.

Ovdje navodimo samo isječke iz tri teksta mostarskih autora, koji su opisali čarčiju kakve više nema, Mostarsku sevdalinku i Kupleraje u Mostaru, u davna vremena.



Iz teksta Hilmije Šiširaka, “Mostar – Čaršija kakve više nema” saznajemo gdje se “Bijala lađa” tačno nalazila:

Od Kapetanovine prema Ogradi, u prostorijama gdje je bila Mjesna zajednica, nalazio se ugostiteljski objekat “Bijela lađa”, a niže, prema Lučkom mostu, bile su trgovačka radnja, brijačnica i nadaleko poznata Dugalića pekara.

(Hilmija Šiširak, “Mostar - čaršija kakve više nema”, cidom)


U tekstu “Mostarska sevdalinka”, autora Ismeta Ćumurije, saznajemo u kojim kafanama se nekoga vakta mogla čuti prava sevdalinka u Mostaru, a među njima je i “Bijel lađa”:

Mostarska sevdalinka je ušla i u prostorije mostarskih kafana: “Ruža” (sada na istom mjestu istoimeni Hotel, devastiran u posljednjem ratu), “Zeleni gaj” (sada više ne postoji), “Bijela lađa” (ne postoji odavno), “Metropol” (na nekoliko godina pred ovaj rat zatvorena i pretvorena u poslovne prostorije, a u ratu srušena), “Vakuf” (pred ovaj rat zatvorena), “Lira” (u ovom ratu totalno srušena), te bašte “Pariz” (odavno uništena i pretvorena u park), “Preporod” (desetak godina iza Drugog svjetskog rata pretvorena u dječije igralište), i “Velež” (u posljednjem ratu potpuno uništena), na terase Hotela “Neretva”, Hotela “Bristol” i Hotela “Mostar”.

(Ismet Ćumurija, Mostarska sevdalinka, mosheristorija,blogspot.com)


U tekstu “Kupleraji u Mostaru” autora Salke Šestića, pominje se kafana “Bijala lađa” kao mjesto za jednu traženu vrstu zabave:

Poslije I svjetskog rata, stvaranjem Kraljevine Jugoslavije (1818.) kupleraj nastavlja da egzistira, ali javlja se tada i novi oblik prostitucije u Mostaru tzv. ulicna prostitucija. "Diskretna" prostitucija odvijala se u poznatim mostarskim kafanama "Pariz", na Šetalistu, "Ruđa" na Baščinama i "Bijela lađa" na Ogradi. Tu su djevojke većinom unajmljivali oficiri starojugoslavenske vojske. Poznato mjesto za naci kurvu bilo je i "Zupančića podrum" u Telčevom sokaku.

Salko Šarić, Kupleraji u Mostaru, Most, broj 114, (25 nova serija)

Sva tri teksta mogu se naći i u knjizi Ensvida Hadžajlića “Mostar – vječni grad”, izdatoj u Mostaru 2016. godine.



(Smail Špago)

24.02.2021.

Iz stare štampe, Mostarski konak 1877.


U mađarskom časopisu Haboru Kronika, iz 1877. – 1878. godine objavljen je tekst o mostarskom konaku

Mostarski konak

Mostar, glavni grad Hercegovine, pokazali su tamošnji izvještaji da okupacijom nije naštećen. Naše su ga trupe zauzele bez mača, pa ga ni opsada ni ulične borbe nisu uništile kao Serajevo. A trgovina i promet rastu, pa čak i muhamedansko stanovništvo, vidjevši da neće biti štete, počinje se smirivati i prihvatati novi poredak stvari, pa čak su se i sprijatelji sa sustavom koji traži barem mir, sigurnost osobe i imovine i održavanje reda. Mostar je prepoznat kao najčišći i najprijateljskiji grad u Hercegovini. Ono što mu nedostaje je ono što gradovima daje tako ugodan izgled, svježe zelenilo vegetacije, drveće i vrtove, ali njegovo je mjesto i dalje slikovito. Voda Narente prolazi kroz grad i ispod starog, visokog, lučnog mosta koji ga premošćuje. Najupečatljivije su stare zidine, iza kojih je Konak. Prije toga bio je sjedište mutesarifa, zamjenika guvernera Hercegovine. Ali u njemu su živjeli i neovisni guverneri, a također i povijesna imena, kao što su Ali-paša Rizvanbegović iz Stoca i Husein Čengić Aga, jer je Hercegovina bila neovisni vilajet, zasebna gubernija.

Kad je grad bio okupiran, okupatorske su trupe pronašle mnoštvo municije, topova, pištolja, streljiva, uniformi, donjeg rublja i alata, koji su potom korišteni po potrebi. Među nalazima zanimljiv je bio pronalazak topa, koji potječe iz doba cara Mikše II. Na njemu je ugraviran natpis pod imenom Hahn – pijetao, a glasi:

Ich bin der Han,

Ain redlich Man,

Der khrahen khan,

Da Thurm und Mauren Zu Poden gan.

(Ja sam pijetao, nestaško koji može kukurikati tako jako da sruši bastione i zidove.)

Konak sada služi kao vojarna i sjedište vojnih jedinica okupatorskih snaga u Hercegovini, a dovoljan je i za smještaj potrebnog uredskog prostora.”

(Preveo: Tibor Vrančić)

Prilog: grafika objavljena u časopisu Haboru Kronika, Mostarski konak, 1877.

Priredili: Tibor Vrančić, Smail Špago, Armin Džabirov

(NovaSloboda.ba)

21.02.2021.

U sjećanju: Muhamed Mujić

Reprezentacija Jugoslavije 1962.

Navršilo se pet godina od kada nas je napustio Muhamed Mujić, za raju Hamić. Po mnogima najbolji igrač kojeg je Mostar dao, koji je bio pravi primjer kako se igrač treba ponašati na terenu, ali i van njega.

Za one koji nisu imali sreću da za svog učitelja imaju Hamića, poruka za svu malu raju, koji prije svega treba da budu dobri ljudi, a onda i dobri igrači.

Muhamed Mujic 1964 godine Poruka svim mladim fudbalerima iz filma Priče iz Mostara

https://youtu.be/QHr6Y0LE9Ew

(spagos)

21.02.2021.

Naselje Pazar Mostar, prvi popis



(tekst koji slijedi objavljen je na portalu Slobodna Bosna dana 16. februara 2021. godine)

Ni mosta ni “Stolnog grada”: Ako ste mislili da je Mostar oduvijek bio glavni grad Hercegovine - grdno se varate, imena i prezimena prvog popisa stanovništva mogla bi vas iznenaditi

Naša današnja priča vraća vas u Hercegovinu, u doba prvog popisa stanovništva.

Osmanlije su u svojim osvajačkim pohodima koristile taktiku koja je za cilj imala slabljenje odbrambene i ekonomske snage protivnika. Jurišni odredi, tzv. akindžije, provaljivali su na područja pustošeći i pljačkajući sela i odvodeći narod u ropstvo.

U takvim prilikama, narod je bježao u sigurnije krajeve, gdje je opasnost od neprijatelja bila manja ili je nikako nije bilo.

Posljedice osmanskih osvajanja i bježanja stanovništva bila su pusta i razrušena sela te napuštena i neobrađena zemlja. Izuzetak nije bila ni Hercegovina, koja je i prije konačnog pada 1482. godine bila u velikoj mjeri opustošena i razrušena, a stanovništvo izbjeglo. Do 1475. najveći dio Hercegovine bio je osvojen, a ranije osvojena područja, koja su bila organizirana u vilajet Hersek, od 1470. godine organizirana su u zasebnu administrativnu jedinicu, sandžak.

Naime, dolaskom Osmanlija u naše krajeve sredinom 15. stoljeća primat glavnog grada pokrajine, koji je do tada držao Blagaj, postepeno preuzima naselje na Neretvi u kome su Turci zatekli jedan lančani most preko kojeg se sa strahom prelazilo na drugu stranu.

Prema popisu sandžaka vilajeta Hercegovina pod rukovođenjem Mevlana Mujudina, poznatijeg pod imenom Vildan, koji su novi osvajači napravili između 1475. i 1477. godine, uočljivo je da je tadašnji Pazar Mostar, nešto ranije 1468. godine kao Bazar koprulu hisar – Trg tvrđave sa mostom) imao dvadeset porodica i jednog neoženjenog stanovnika.

Turci su u naselju Pazar Mostar zatekli nemuslimansko stanovništvo koje su sačinjavali: Radoje sin Vukašina, Vitas sin Ivke, Radić sin Radohne, Radovan sin Radoja, Ruško sin Radojina, Vukić sin Uška, Radoje sin Uška, Cvetko sin Vukašina, Ivan sin Cvetka, Radoslav sin Radina, Radko sin Stepka, Božidar sin Radivoja, Ivak sin Radka, Radko sin Stepka, Milosav sin Vlaha, Vuk sin Pribila, Dragić sin Radina, Nenad sin Dubravca, Radojko sin Godca, Pavo sin Radovana i Radad sin Dobrivoja.

Nedvojbeno je da se među ovim mostarskim kršćanima nalazio i izvjestan broj bogumila.

O brojnosti pojedinih vjeroispovijesti tih Mostaraca teško je davati sud. U svakom slučaju, riječ je o prvim popisanim Mostarcima u historiji, onima koji su imali hrabrosti ostati na svojim ognjištima za vrijeme osmanlijske ekspanzije na Hercegovinu.

(SB)


20.02.2021.

Tužne vijesti dolaze jedna za drugom...


Florijan Mićković
1935.-2021.

Bio je u prvom redu na svim promocijama knjiga iz edicije MOSTAR MOJ GRAD, a za Petu knjigu napisao je kratku recenziju. Prije toga smo u nekoliko navrata sjedili u kafiću ispod njegovog stana u Ulici Husinske bune. Uživao sam u tim razgovorima koji su bogatili moju dušu, a radovao sam se obećanju da bi za Šestu knjigu mogao stići njegov tekst o nastancima i sudbinama svih bisti koje su nekada bogatile naš grad, a među kojima je najviše bilo onih nastalim njegovim zlatnim rukama. Nažalost, umjesto njegovog teksta, ići će tekst o njemu...
Neka ti je, dragi i poštovani Florijane, vječna slava i HVALA.

(Muhamed Hamica Ramić)


Ženski akt, Florijan Mićković, Veliki park Mostar


Umro naš dragi Mimar mira – Florijan Mićković

U Mostaru je u 86. godini preminuo Florijan Mićković, istaknuti bh. umjetnik.

Florijan Mićković rođen je u Mostaru 1935. godine. Srednju školu je završio u Mostaru, a Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Antuna Augustinčića 1962. godine.

Bio je član ULUH-a od 1963. godine i ULUBiH-a.

Izlagao je u većini evropskih zemalja, SAD-u i Kanadi.

Dobitnik naše nagrade Mimar mira.

(Centar za mir i multietničku saradnju)

20.02.2021.

U sjećanju: Đorđe Balašević


Poznati muzičar Đorđe Balašević preminuo je u 68. godini.

Beogradski mediji podsjećaju da je Balašević prije tri dana primljen na Infektivnu kliniku, gdje se liječio od upale pluća.

Prije nekoliko dana izvor blizak porodici je otkrio da se kantautor osjeća dobro i da se šali s ljekarima.

Nažalost, stanje mu se pogoršalo te je preminuo.

Balašević je bio član grupa “Žetva” i “Rani mraz”, a 1982. godine je započeo solo karijeru. Ukupno je objavio 12 albuma. Glumio je u nekoliko televizijskih serija, za koje je pisao i muziku.

Singl “Računajte na nas”, iz perioda dok je bio član “Ranog mraza”, postigao je veliku popularnost u socijalističkoj Jugoslaviji i ostao je popularan među jugonostalgičarima.

(Fena)




Sjećanje na Đoleta, Panonskog mornara:


"Kad jednom odem, a poći ću"

Kad odem
Kad me đavo isprati, glavnim sokakom
I kad mesečina zaveje moj trag
Nemoj tugovati, jer jednom svakom
Mali nemi slavuj doleti na prag


Kad odem
Kad zamumla vetar zimske očenaše
I kad mrtvo lišče potera u kas
Za kaznu prognače i tamburaše
Zbog pogrešne pesme, u pogrešan čas


Hej, budi jaka ti
Najlakše je plakati
To nam samo Gospod svira
Jesenju sonatu
Snio sam vrata u tom suvom zlatu
Strah me da prođem, al' proći ću


Znam, laf si stari ti
Nemoj sve pokvariti
Kresni samo jednu sveću
Na svetog Jovana
Ne čuvaj, dugo pepeo tih dana
Kad jednom odem, a poći ću


Kad odem
Kad u prozor staviš prvu hrizantemu
I kad popucaju divlji kesteni
Ne pali uzalud, fenjer na tremu
Kad me otmu magle jedne jeseni


Hej, budi jaka ti
Najlakše je plakati
To nam samo Gospod svira
Jesenju sonatu
Snio sam vrata u tom suvom zlatu
Strah me da prođem al' proći ću
Znam, laf si stari ti
Nemoj sve pokvariti
Kresni samo jednu sveću
Na svetog Jovana
Ne čuvaj, dugo pepeo tih dana
Kad jednom odem, a poći ću
Kad jednom odem


Nažalost, došao je i taj dan...

Otišao je Đole.

Nepopravljivi romantik, pjesnik...čovjek uz čije pjesme su odrastale generacije.

Stihovi čije smo riječi, svaki udzah, znali napamet. Večni Dečak zbog kojeg smo se smijali, plakali, mnogi naučili ko je Bilbo Baggins, a šta intarzija... Otišao je, ali otići neće.

O tome ko je bio Panonski Mornar, neka najbolje kaže njegova biografija koju je napisao na svojoj stranici.

Počivao u miru, Đole.





Biografija koju je Đole sam napisao 1991. godine

Prijatelji me uglavnom zovu Đole…Neprijatelji me ne zovu. Ali ne zovem ni ja njih. Pa ko duže izdrži…

Rođen sam 1953. godine (Bik) u Novom Sadu, u gradu kroz koji protiče Dunav. U Evropi formalno.

Išao sam u gimnaziju, ali nisam maturirao. Studirao sam geografiju, ali nisam diplomirao. Sve u svemu nije baš sjajno, ali je ipak korisnije nego da sam u međuvremenu doktorirao marksizam, kao neki moji ambiciozniji vršnjaci. Vojnu obavezu sam regulisao, u celosti, nisam osuđivan, ni krivično gonjen, i nisam bio član Saveza komunista.

Nosilac sam najvećih društvenih priznanja, od kojih nemam ni najmanje lične koristi.
Ubrajaju me u prvih pet kantautora u našim zemljama, ali u našim zemljama ima taman toliko kantautora da, kako god okreneš, moraš biti među prvih, i jedinih pet.

Snimio sam deset singl i devet LP-ploča. Pozlatile se, dao Bog…Profesionalnih uspeha imao sam, hvala na pitanju, a jedan od tih, na samom domaku istorije, je i Poslednja jugoslovenska turneja u maju 1990. Poslednja jugoslovenska, ne moja…

Jedva čekam da vidim ko će sledeći “napuniti” Skoplje, Niš, Beograd, Sarajevo, Zagreb i Split, o istom trošku.

Trenutno propuštam visinu. Pred narodnjačkom najezdom, povukao sam se u utvrđene gradove. Živim, još uvek, u Novom Sadu, gde sam za sebe plaćam socijalno i penzijsko osiguranje. O porezu da i ne govorimo…

Oženjen sam, sretno, devojkom po imenu Olivera, ponosan sam otac dve lepe djevojčice*
I gotovo…
Oni koji su me zavoleli po muzičkoj liniji, znaju štošta o meni.
Oni koji me do sad nisu zavoleli, i neće, bojim se…"

Ni zbog ovog romana.
Mog prvog, inače…
Pardon…
Prvog koji je duži od šest minuta…

Tri posleratna druga

*Đole je u međuvremenu postao otac jednog (ne više malog) dečaka, Alekse. (prim.ur.)
P.S. Sa istom ženom

(radiosarajevo)

19.02.2021.

Grad mojih prijatelja

“Najveći kompliment koji sam dobio, ovdje u Beču - prišla mi je jedna mlada žena i počela se smijati: ‘Gospodine Bogdanoviću, ne znam kako da Vam kažem, ali moram Vam reći - Mene su moji majka i otac napravili na Partizanskom groblju u Mostaru!”

Bio sam veoma počastvovan time, jer je to bio jedan veoma arhaičan čin. Čak je i u antičkoj Grčkoj bilo djece čiji su životi počinjali u hramovima.’’ - Bogdan Bogdanović, Beč, 2010

(abrašmedia/facebook/20210216)

18.02.2021.

Hendriksova himna


Jedno podsjećanje na neka davno prošla vremena.

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu pescanik.net dana 9. februara 2021. godine, prevod Slavica Miletić, originalno objavljen u časopisu The New Yorker, dana 26. januara 2021, autor Paul Grimstad)

U leto pre sedmog razreda počeo sam da nosim ne samo očev Stetson već i njegov bademantil s „pejzli“ dezenom jer mi je ličio na komad odeće sa zvonastim rukavima u kom je Džimi Hendriks, na posteru u pastelnim prelivima što je krasio zid moje sobe, izgledao kao visoko stilizovani kauboj koji svira dešnjačku gitaru levom rukom, što znači naopačke. Te jeseni sam tako odeven otišao na školsku prezentaciju. Poneo sam svoju električnu gitaru i pojačalo i odsvirao 10 ili 12 uvodnih taktova „Purple Haze“. Pojačalo je bilo preglasno za učionicu, prozori su se tresli, a moji drugari iz razreda su se uplašili. Ali potrudio sam se da naučim tu pesmu i bio čvrsto rešen da odsviram ceo solo. U javnoj biblioteci sam našao primerak ploče „Are You Experienced“ i satima sam stajao nagnut nad gramofonom i usporavao obrtaje kako bih raščlanio solo deonice u pesmama „Hey, Joe“, „Third Stone from the Sun“ i „Wind Cries Mary“. Manijački preslušavajući Hendriksa, naučio sam da sviram gitaru i postao neumorni Hendriksov prozelit. Neki klinci su sprejem ispisali „Klepton je bog“ na zidovima londonske stanice metroa, a ja sam svakom ko je hteo da sluša objašnjavao da je pravi bog Džimi.

Znao sam da je svirao u Vudstoku, mitskom eksperimentu iz života oslobođenog postojećih ograničenja, koji je održan na jednoj farmi negde u državi Njujork (pokušavao sam da zamislim takav događaj na farmama u Viskonsinu, u selu u kom sam živeo), i ubrzo sam uspeo da nabavim VHS kasetu epskog dokumentarca Majkla Vadlija o tom festivalu. Posle snimaka sklapanja bine, intervjua sa stondiranim hodočasnicima, beskrajnih najava preko razglasa (čuvajte se braon asida), posle kiše, blata i muzike (često sjajne) pojavio se Džimi: najpre je odsvirao „Voodoo Child (Slight Return)“, a zatim prešao na „The Star-Spangled Banner“. Ima mnogo izvođenja neke pesme koja su tako moćna i jedinstvena da se nameću kao njena definitivna verzija: „Round Midnight“ Telonijusa Manka u izvođenju Majlsa Dejvisa; ekstatično protrčavanje Džona Lenona kroz „Rock and Roll Music“ Čaka Berija na albumu „Beatles for Sale“; „Both Sides Now“ Džouni Mičel u verziji Džudi Kolins, zasićenoj čembalom; „Sturdust“ u gotovo govornom izvođenju Vilija Nelsona; „Heartbreak Hotel“, koji je pokidao Džon Kejl; „(I Can’t Get No) Satisfaction“ u kubističkoj verziji benda Divo. (Svako slobodno može da napravi svoju listu.) Ali ono što je Hendriks uradio s američkom himnom „Star-Spangled Banner“ na Vudstoku, avgusta 1969, bilo je sasvim drukčije. Između ostalog, bio je to čin protesta, čija moć i ubedljivost su bile neraskidivo skopčane s prirodom jednog žestoko nekonformističkog čina individualnog izražavanja.

Hendriks je služio vojsku u 101. vazduhoplovnoj diviziji (i bio otpušten pod časnim uslovima); mladići koji se bore i ginu u Vijetnamu evociraju se u zvucima koji počinju da podrivaju melodiju otprilike tamo gde bi bile otpevane reči „crveni bljesak raketa“. Bombe, avionski motori, eksplozije, ljudski krici kovitlaju se oko fidbeka i distorzije. U jednom trenutku Hendriks brzo prelazi između dve note udaljene za poluton dok udara tremolo ručicu pretvarajući svoj Fender Start u doplerovsko vijuganje sirena ili možda okretanje lopatica helikopterskog propelera. Fragment melodije za vojne sahrane („Taps“) pri kraju nedvosmisleno odaje počast onima koji su ostali na bojnom polju, nadliazi Vijetnam i postaje sećanje na sve izgubljene u ratnom nasilju.

Solo možda govori o drugom ratu, onom koji se događao u zemlji. Prethodne godine Martin Luter King bio je ubijen u motelu Lorejn, u Memfisu, i čini se da je upravo taj udarac pokretu za građanska prava – uglavnom nadahnutom Kingovim snom o vremenu „kada se o ljudima neće suditi po boji njihove kože, već po sadržaju njihovog karaktera“ – izazvao onaj gnev koji bije iz Hendriksovih pojačala. Od uzvišenih ideala američkog eksperimenta i gorčine njegovih protivrečnosti i licemerja napravljena je žestoka smesa pomoću jednog izrazito američkog mehanizma, sredstva koje možemo opisati kao rezultat saradnje Bendžamina Franklina, Lea Fendera i sestre Rozete Tarp, složene mašine koju je Hendriks pretvorio u instrument nove virtuoznosti. U Hendriksovom izvođenju američke himne u Vudstoku otkrivamo kako električna gitara može da smrvi nacionalnu istoriju, ponovo je umesi i da joj novi oblik.

Američka himna „The Star-Spangled Banner“ već je u svom začetku bila kombinacija dva raznorodna elementa. Pesmi Frensisa Skota Kija „Odbrana tvrđave Mekhenri“, napisanoj 1814, pridružena je melodija koju su uglas pevali članovi britanskih klubova i ta himna je čuvala sećanje na pokidanu zastavu (u to vreme s 15 zvezdica) koja se vijorila nad utvrđenjem Mekhenri dok su ga bombardovali Britanci. Ali sloboda koju pesma veliča obično se uskraćuje nekonvencionalnim aranžmanima. Tek što je stigao u Sjedinjene Države 1939. godine, Igor Stravinski je uradio sopstvenu orkestraciju dodavši neobičan sedmi akord na reč „zemlja“ – i bostonska policija je od njega zatražila da to ne radi. (On je uljudno uklonio svoj aranžman na narednim izvođenjima.) Kontraalt Marijan Anderson otpevala je himnu u duhu svečanog klasicizma na Ajzenhauerovoj drugoj inauguraciji 1957. godine; bila je prva crnkinja koja je pevala u takvoj prilici i njeno izvođenje je bilo dvostruko značajno: 18 godina pre toga pevala je patriotsku pesmu „Mc Country ‘Tis of Thee“ u Linkolnovom spomen kompleksu zato što joj Kćeri američke revolucije nisu dopustile da peva u Dvorani ustava, koja je u njihovom vlasništvu. U novije vreme ta melodija je služila kao poziv da se zauzme stav: da se podigne pesnica ili klekne na jedno koleno (ili da se protestuje protiv tih postupaka). Ali pesme se ne mogu svesti na ideološke stavove. One su fluidne, elastične i omogućuju mnoge modulacije; prijemčive su za one protivrečnosti koje je Volt Vitmen veličao u „Pesmi o meni“, gde kaže da on sadrži mnoštva. Kad je Hendriks gostovao kod Dika Kaveta, ovaj mu je postavio pitanje o njegovoj „neortodoksnoj“ interpretaciji himne. „Samo sam je odsvirao“, rekao je Hendriks nekako ravnodušno i odsutno. „Ja sam Amerikanac, pa sam je odsvirao… to nije neortodoksno. Mislim da je bilo divno.“

Džimijeva himna u Vudstoku bila je, u isti mah, izraz protesta protiv opscenog nasilja jednog sasvim nepotrebnog rata i afirmacija američkog eksperimenta koji zaslužuje da se čovek za njega bori. U „If 6 was 9“, s drugog albuma „Axis: Bold as Love“, Hendriks peva o tome kako ima „sopstveni svet“ da u njemu živi i dodaje: „neću vas kopirati“; onda kaže da će „visoko zamahnuti svojom čudačkom zastavom“ i na tom mestu ispušta grčevit, treperav, cvrkutav tuš nota iz gitare uronjene u reverb. Njegovo izvođenje himne pretvorilo je zastavu okićenu zvezdama u plameni čudački barjak, štit za ekscentrike, usamljenike, osobenjake, autsajdere, marginalce svih vrsta. „Upravo zato što je tiranija javnog mnjenja pretvorila ekscentričnost u manu“, piše Džon Stjuart Mil u eseju „O slobodi“, „poželjno je… da ljudi budu ekscentrici. Ekscentričnost je uvek išla ruku podruku sa snagom karaktera“. U Milovoj upotrebi reči „karakter“ treba čuti onaj naglasak koji je na nju stavio dr King, a njegovo upozorenje da se treba kloniti tiranskog konformizma treba shvatiti kao deo Hendriksovog zaveta da nikog neće kopirati.

Moj sin je sada u uzrastu u kom sam ja nosio Stetson i bademantil i plašio drugove u razredu izvođenjem pesme „Purple Haze“ od kog su se tresli prozori. Pre neki dan sam ga pozvao da zajedno gledamo snimak Hendriksovog sviranja himne. Posle nekih pitanja o ljudima u publici (jesu li to beskućnici?), upitao me je, čini mi se sa iskrenim čuđenjem, kako neko može da pravi sve te zvuke sa samo jednom gitarom. Počeo sam da mu objašnjavam kako radi fidbek, šta su cevno pojačalo i overdrajv pedala; govorio sam preko snimka, a onda sam se trgnuo, ućutao i nastavili smo da gledamo bez ometanja. Kad se snimak završio, moj sin je rekao da je ta stvar „kul“ – s čim sam se složio – i otišao da radi nešto drugo. Tek tada sam smislio bolji odgovor na pitanje kako svi ti zvuci mogu da izađu iz jedne jedine gitare: zato što je gitarista Džimi Hendriks.

Paul Grimstad, The New Yorker, 26.01.2021.

Prevela Slavica Miletić

Peščanik.net, 09.02.2021.

Kultura mira i nenasilja

https://pescanik.net/hendriksova-himna/

(spagos)

17.02.2021.

Iz stare štampe: Stari most, Mostar 1875, grafika




Nakon što je grafika Starog mosta iz Mostara bila objavljena u časopisu "The Illustrated London News", 4. septembra 1875. i u časopisu "Illutriertes Wiener Extrablatt" 10. septembra 1875. godine, samo nekoliko dana kasnije slična grafika se pojavila i u austrijskom časopisu "Neue Illustrierte Zeitung", dana 17. septembra 1875. godine.

Bilo je to vrijeme otkrivanja Mostara i mostarskog Starog mosta u zapadnoj štampi, a samo nekoliko godina prije Berlinsskog kongresa 1878. godine, kada je Austro-Ugarskoj dato pravo da uvede svoju upravu u Bosni i Hercegovini.

Na ovoj grafici se vidi jedan objekat, kula koja bi se prema grafičaru trebala nalaziti na dnu dabnašnjeg Ramića sokaka. Ista kula vidi se i na grafikama objavljenim toga vremena, samo prije nekoliko dana.

Takve kule nije bilo na tom mjestu, a vrlo je moguće da se pred očima grafičara nalazila kula Tara, naravno bez ovakve krovne konstrukcije, koja se gledano sa Neretve visoko uzdiže iznad okolnih objekata pa i Starog mosta.

U to vrijeme, putopisci, i ko zna kakvi još namjernici, hodili su našim krajevima zajedno sa jednim umjetnikom grafičarom, koji je tokom putovanja koristio svoje umijeće, te na drvenim pločama rezbario motive iz naših lrajeva, koje su kasnije nakon povratka obrađivane i korištene u štampi.

Obzirom na datume objavljivanja grafike, vrlo je vjerovatno da se u svim slučajevima radi o istom autoru, moguće samo drugog dana, ili čak istog dana, ali u drugo vrijeme, jer se na prethodnim grafikama vide konjanici uz Neretvu, a na ovoj grafici, ribari, koji love ribu sa pećina uz Neretvu.

Prilozi:

grafika "Neue Illutrierte Zeitung" od 17. septembra 1875. godine

fotografija Mostara, oko 1875. godine,

fotografije Mostara sa Starim mostom, i kulom Tara


priredili: Smail Špago, Armin Džabirov, Tibor Vrančić

(NovaSloboda.ba)


16.02.2021.

Sokacima mostarske čaršije i kaldrme - stare mostarske porodice


JU Srednja elektrotehnička škola Mostar

Maturanti elektrotehničke škole su iz predmeta sociologija napravili ovaj predivni video o starim mostarskim porodicama.

Link: https://youtu.be/JEIAIjriD3s

(spagos)

16.02.2021.

Džepna baterijska lampa






Prije nego što su se pojavile džepne lampe, ljudi su noću hodali sa otvorenom vatrom. Nosili su svijeće, baklje i petrolejske lampe, što danas može izgledati romantično, ali nikada nije bilo bezopasno. 

Krajem 19. stoljeća, jedan izum je donio jednu puno pouzdaniju svjetlost kroz mračne ulice i sokake: Bio je to izum suhe baterije. Nešto kasnije, britanski izumitelj David Missel stavio je tri ovakve baterije u kartonsku cijev, a na kraj stavio žarulju sa žarnom niti i reflektor. Svoj patent prijavio je u SAD. Tamo je ovakva svjetiljka brzo dobilo naziv "flashlight", “blic svjetlo”, jer prve svjetiljke nisu stalno svijetlile. Slabe baterije bi samo na kratko bljesnule.

Svjetiljke su sada mnogo jače, a baterije su zamjenjive.

Mobiteli sa LED lampama danas se nalaze u džepu, skoro kod svakoga. Nisu praktične samo u slučaju kad kod kuće navečer ključ padne na pod.

U morima svjetla, na koncertima, ili na demonstracijama, oni sada zamjenjuju nekadašnje upaljače. 

I pri tome nikome nije briga da li će ljudi upalititi mobitele, upaljače ili svijeće u svojim dvorištima. Važno je da svjietli, da se svijetlo vidi, i da se time šalje određena poruka.

(sdz)

(spagos)

15.02.2021.

Libanonski cedar u Mostaru

Veliki park

Cedar u velikom parku. Na inicijativu nedavno preminulog profesora Jakova Pehara u mostarskom gradskom parku je 2015. godine zasađen je libanonski cedar, prvi put nakon 127 godina.
Uz ovo stablo u Mostaru trenutačno postoje još četiri stabla libanonskog cedra, na Musali i u mostarskom naselju Rudnik.
Jeste li znali da je u Mostaru 1974. godine postojalo 17 stabala libanonskog cedra?

(mostar_history/instagram/20210213)


Musala

Musala

Rudnik

Rudnik

Cedar. Stablo, botanički raritet. Cedar (Cedrus) je četinar iz porodice borova (Pinaceae). Obuhvaća dvije vrste, rasprostranjene u visokoplaninskim oblastima Mediterana i zapadnih padina Himalaja. Libanonski cedar (Cedrus libani) je iz svoje domovine pronašao put koji ga je odveo širom svijeta, pa je tako došao i u Mostar. Posađen je na nekoliko lokacija u Mostaru i predstavlja rijetkost na ovim prostorima. Sadnja cedra u Mostaru usko je vezana uz izgradnju značajnijih objekata krajem 19. i početkom 20. stoljeća u vrijeme austrougarske uprave. Tada su na nekoliko lokacija u gradu posađene sadnice ovog četinara. Posađen je na Musali, u neposrednoj blizini hotel Neretve, u parku u krugu nekadašnje Stare bolnice, ispred Stare rudarske uprave na Rudniku, kao i ispred kuće glavnog gradskog mjernika ing. Miloša Komadine. Od daleke 1892. godine do danas cedar s Musale je preživio tri ratna razaranja, bombardirnja, od kojih je najteže bilo ono stradanje u ratu 1992. – 1995. godine, kad je hotel Neretva totalno devastiran. Cedar, u neposrednoj blizini hotela Neretva, bio je teško oštećen, ali je preživio sve strahote. Uz izgradnju zgrada u kojima je bolnica obavljala svoju djelatnost paralelno je uređen park u krugu bolnice, koju su Mostarci sve do njenog konačnog brisanja s lica zemlje zvali Stara bolnica. U tome parku bila su posađena dva stabla cedra, koji su prije konačnog uništenja (izgradnje Mepas Malla) bili dostigli impozantnu visinu. Treća lokacija na kojoj je bio posađen libanonski cedar je park ispred nekadašnje stare upravne zgrade Rudnika mrkog uglja u Mostaru, na lokaciji poznatoj kao Stara rudarska kapija, u naselju Rudnik. Prema međunarodnoj klasifikaciji ugroženih biljnih vrsta Libanonski cedar pripada grupi ugroženih vrsta i nalazi se u crvenoj knjizi zaštićenih biljnih vrsta. Preostala dva živa primjerka libanonskog cedra mogu se još vidjeti na Musali i na Rudniku, zaslužuju svu moguću pažnju.

(TiborVrančić/Mostarski Leksikon)


Stara bolnica


Mazoljice

Donja mahala

Libanonski cedar (Cedrus libani) je iz svoje domovine pronašao put koji ga je odveo širom svijeta, pa je tako došao i u Mostar. Posađen na nekoliko lokacija u Mostaru, libanonski cedar je rijetkost na ovim prostorima. Ovaj biljni primjerak se u Mostaru može pronaći na trgu Musala, kao i pored stare zgrade rudarske uprave u naselju Rudnik. Donedavno se mogao vidjeti i na prostoru stare bolnice, ali je posječen zbog izgradnje tržnog centra. Prema međunarodnoj klasifikaciji ugroženih biljnih vrsta Libanonski cedar pripada grupi ugroženih vrsta (EU-endangered unless) i nalazi se u crvenoj knjizi zaštićenih biljnih vrsta. Kako mostarski cedar ne bi zadesila sudbina mostarske sekvoje, koja je danas samo kuriozitet u botaničkim knjigama, potrebno ga je zaštititi ne samo od bolesti i štetočina, već i od ljudi. Nematerijalna vrijednost koju ovaj cedar ima je nemjerljiva, a Mostar u potrazi za vrijednostima pogodnim za turističku promociju, može uz zanemariva ulaganja dobiti mnogo promovirajući se kao grad zelenila, u kojem je svoje mjesto našao i cedar iz dalekog Libanona. U pariškom Jardin de plantes (botanički vrt) se nalazi cedar koji je posađen davne 1734. Na poznatom londonskom groblju Highgate, u kojem su pokopani brojni znanstvenici, pisci i političari, se također nalazi ogromni cedar. Dio groblja oko cedra se naziva Circle of Lebanon (Libanonski krug).

(bljesak.info(20110617)

14.02.2021.

Obilježen 14. februar - Dan oslobođenja Mostara



























Otvaranjem izložbe i svečanim programom “San o slobodi”, u nedelju je u mostarskom Narodnom pozorištu obilježen Dan oslobođenja Mostara od fašizma u Drugom svjetskom ratu.

Na izložbi “Mostar u borbi za slobodu”, koju je pripremio Amer Zagorčić, prikazan je jedan kratak presjek događanja iz Mostara u NOB-, te osnovni podaci o 15 narodnih heroja Mostara, dok su u okviru svečanog programa dodijeljene tradicionalne “februarske nagrade i plakete”, a izveden je i jedan odlomak iz predstave Mostarskog teatra mladih “San o slobodi”, koja je nastala na bazi pisama antifašista iz logora smrti.

Nagrade su dobili Raif Dizdarević, Hilmija Šiširak (posthumno) i Denijal Behram, a plakete Omer Čusto, Enes Vukotić, Najda Kurtović, Dražen Ondelj, Milan Račić i Udruženje građana “Zajedno za naš grad” Mostar.

Predsjednik SABNOR-a BiH Sead Đulić kazao je tom prilikom kako je 14. februar jedan od najznačajnijih datuma u istoriji Mostara, istakavši kako su ljudi slobodnom voljom oslobodili ovaj grad te da su u tome su učestvovali Mostarci i Hercegovci, ali i brojni drugi.

“Četrnaestog februara 1945. godine došla je sloboda koju je sam narod izvojevao i to je ono što obilježavamo. Koristeći to njihovo iskustvo, nadahnjujući se njihovom voljom, snagom, entuzijazmom i idejom o slobodi, socijalnoj pravdi, o jednakosti i ravnopravnosti mi želimo da se nadahnemo i da kažemo šta je danas nama, možemo li mi to iskoristiti da bi danas učinili ovu zemlju i ovaj grad prosperitetnijim”, naglasio je Đulić.

Dodao je kako, zbog epidemiološke situacije, ovogodišnjoj manifestaciji ne prisustvuju veliki broj gostiju iz susjednih zemalja, te da je, osim članova antifašističkih udruženja iz BiH, uspjela doći i zajednička delegacija Saveza antifašista Srbije i Yu centra Tito iz Beograda.

Dvodnevna manifestacija “Dani antifašizma”, koja je organizovana u povodu 76. godišnjice oslobođenja Mostara od fašizma u Drugom svjetskom ratu, biće završena polaganjem cvijeća na Partizanskom spomen groblju.

(Fena)

(NovaSloboda)

14.02.2021.

Na današnji dan - 14. febuar 1945.





Jedinice Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ) ušle su u Mostar i tako ga oslobodile nakon skoro četverogodišnje okupacije od strane njemačkih i italijanskih fašističkih snaga, koje su podržavali domaći izdajnici. 14. februara 1945. godine oko podne prve jedinice 26. dalmatinske divizije probile su se u Mostar. Nešto kasnije do grada su se probile i 19. dalmatinska i 29. hercegovačka divizija, a već oko 19 sati gotovo svi Nijemci i ustaške snage pobjegli su iz Mostara. Oko 20 sati Adolf Hitler, vrhovni zapovjednik njemačkih snaga, koji je u to vrijeme morao lično odobriti svako povlačenje, priznao je poraz i izdao naređenje o povlačenju razbijene vojske. 14. februara 1945. godine u 20 sati grad Mostar bio je slobodan. Mostar je u Drugom svjetskom ratu svoju slobodu skupo platio. Grad je dao 750 poginulih boraca, 1.517 žrtava fašističkog, četničkog i ustaškog terora, odnosno svaki osmi stanovnik grada nije dočekao slobodu. Grad je imao svoj bataljon, ilegalnu štampariju, dao je 14 narodnih heroja i sedmero obješenih rodoljuba.

(abrašmedia)

13.02.2021.

Ćitovnica

Munib Delalić


Svi kažu: kafana, Fejzina.

A ja kažem: čitaonica, ćitovnica.

Mjesto starih dana. Mjesto lijepih

uspomena. Mjesto čitanja gdje

su ljudi, vjerujem, više pročitali

knjiga nego što su kafa popili. Vrlo

važna dionica puta,i kad se na Gožulj

uspinješ,i kada odande silaziš.


Nedavno sanjam: uhvatio se red ispred

ćitovnice. U redu stojim i ja, čekam da

dođem na red, da mi Alija Mahić dadne

knjigu. Jer ključ od ćitovnice, od knjiga,


bio je u njegovim rukama – u rukama

Alije Mahića, žive enciklopedije, jednog

od najvećih ljubuških plemića.


I onda muka: probudim se, a ne znam

jesam li došao na red, je li knjiga

do mojih ruku došla.


Izvor:Munib Delalić:Povratak u Ljubuški-knjiga neusporedivih uspomena;Dobra knjiga,SA 2019.

link: http://ljubusaci.com/2021/02/12/munib-delalic-citovnica/


Fotografije: Fejzina kafana, čitaonica, nekad iz sad, sa portala ljubusaci.com

(spagos)

12.02.2021.

Mostarski antifašisti obilježavaju 76. godišnjicu oslobođenja Mostara II svjetskom ratu


U okviru Dana antifašizma koji se u Mostaru organizuju u povodu 76. godišnjice oslobođenja Mostara od fašizma u Drugom svjetskom ratu, Udruženje antifašista i boraca NOR-a Mostar u subotu, 13. februara, i nedjelju, 14. februara organizuje centralne manifestacije obilježavanja ovog datuma iz istorije grada.

U subotu od 9.30 sati bit će upriličeno polaganje cvijeća na spomen ploču palim borcima u Blagaju, a zatim na biste Zlatke Vuković, narodnog heroja dr. Safeta Mujića, narodnog heroja Mustafe Ćemalovića Ćimbe, spomenik ilegalcu i spomen obilježja obješenim ilegalcima, te obješenim borcima Dragi Palavestri i Alici Rizikalu.

Cvijeće će biti položeno i na biste narodnih heroja Hasana Zahirovića Lace i Mladena Balorde, spomen ploču stradalim željezničarima, bistu Džemala Bijedića, te na Spomenik žrtvama holokausta i na mostarskim Šehitlucima.

U nedjelju u 10 sati u holu Narodnog pozorišta bit će otvorena izložba “Mostar u borbi za slobodu”, dok će u dvorani Narodnog pozorišta 10.30 sati biti upriličen program “San o slobodi”.

Polaganje cvijeća i vijenaca na Partizanskom spomen groblju planirano je u 12.30 sati, najavili su iz Udruženje antifašista i boraca NOR-a Mostar.

Kako je navedeno, sve aktivnosti će biti organizovane u skladu s propisanim epidemiološkim mjerama.

(hayat.ba)

11.02.2021.

Posjeta Mostaru 1971.







Prilikom svoga proputovanja kroz Jugoslaviju 1971 godine, oficir američke vojske potpukovnik Darell Peck, skupa sa svojom ženom i četvoricom sinova, napravio je kratak zapis o Mostaru, reklo bi se...bez nekih emocija, baš "vojnički".

Ali je zato napravio i nekoliko kvalitetnih fotografija...

"Došli smo do Mostara bez incidenta ali nije bilo nikakvih znakova koji bi nam pomogli da nađemo stari dio grada. Dobilo smo neočekivanu pomoć od nekoliko radnika koji su se vozili u kamionu ispred nas. Oni su nam pokazivali da ih pratimo, čak nam pokazujući kada se kamion spremao da skrene. Konačno, dok su oni produžili pravo, pokazali su nam da skrenemo u jednu malu ulicu sa strane. Tu smo se parkirali i nakon par ulica dalje, našli smo naš glavni cilj, Stari most. Bili smo iznenađeni površinom mosta. Oštro se uzdizao do svoga vrha, a onda isto tako oštro i spuštao na drugu stranu. Osim toga, napravljen je od mramora(?!), istrošen veoma glatko i klizavo kroz vijekove. Da nije bilo izbočina svakih par stopa, bilo bi nemoguće preći preko njega. Nakon što smo prešli most, želio sam napraviti nekoliko dobrih slika mosta odozdo, pa dok su ostali kupovali i tražili kupaonicu, tražio sam način da se spustim do rijeke. Kad sam ga pronašao, odšetao sam duž obale dalje od mosta, dok nisam imao nekoliko sjajnih snimaka. Do k sam to radio, naišao sam na staro muslimansko groblje. Većina nadgrobnih spomenika bila je prekrivena kamenim turbanima.

Ponovo smo zajedno tražili džamije u koje bismo mogli ući, uglavnom iz znatiželje. Posebno smo željeli vidjeti vrlo stare poput Karađozbegove (1554). Pronašli smo je i još nekoliko džamija, ali nijedna nije bila otvorena za javnost, pa smo od toga odustali. Pronašli smo pijacu na otvorenom, a ubrzo i trgovinu u kojoj smo kupovali hranu i piće za ručak. Odvezli smo se nedaleko od grada i parkirali uz obalu rijeke da bismo jeli. Zatim smo nastavili prema Sarajevu."

http://darrellpeck.com/travel/1971-yugoslavia/page01.htm

(armin/cidom 20210201)


10.02.2021.

Sa stranica stare strane štampe: Grafika Starog mosta iz 1875.




Na stranicama The Illustrated London News”, 4. septembra 1875. godine, objavljena je grafika sa potpisom ispod slike “Supplement to the illustrated London news”, “Dodatak ilustrovanim londonskim vijestima” i “The insurreactions in Herzegowina, in Mostar”, Pobuna u Hercegovini, Mostar.

Na naslovnoj strani austrijskog časopisa “Illustriertes Wiener Extrablatt” , “Ilustrovani bečki ekstra list”, broj 251 od 10. septembra 1875. godine objavljena je grafika Starog mosta sa opisom “Mostar, die Hauptstadt der Herzegowina”, Mostar glavni grad Hercegovine.

Bilo je to vrijeme kada su putopisci pohodili naše krajeve zajedno sa jednim umjetnikom grafičarom, koji je tokom putovanja koristio svoje umijeće, te na drvenim pločama rezbario motive iz naših lrajeva, koje su kasnije nakon povratka grafički obrađivane i korištene u štampi.

Obzirom na datume objavljivanja grafike, očigledno je da se radi o istom motivu., istog autora, nakon što je grafika objavljena u Londonu, iskorištena je i objavljena i u bečkom ilusrovanom časopisu.

O samom autoru nema podataka, a boljim pregledom grafike uočljivo je da je autor u donjem lijevom uglu ostavio inicijale C.R. što je neke navelo na zaključak da se radi o poznatom engleskom grafičaru i ilustratoru knjiga Charlesu Robinsonu. Jednostavnim uvidom u biografiju ovog umjetnika vidljivo je da je isti rođen 1870. godine u Londonu, tako da je bilo nemoguće da se 1875. godine ovim poslom nađe u Mostaru.

Iskoristićemo priliku i napisati nekoliko riječi o časopisu Illustrated London News:

Illustrated London News prvi je put objavljen u 1842, osnovao je Herbert Ingram i bio je sedmični časopis koji je iznosio detalje o lokalnim događajima i pričama u Velikoj Britaniji i svijetu. ILN je poznat po tome što je obuhvatio sljedeće teme: Ratovi, brodovi, brodovi, puške, jedrenje, portreti, fina umjetnost, stare i antičke grafike, gravure na drvetu, rane fotografije, viktorijanski život, viktorijanska kultura, kraljevi, kraljice, Royalty free, putovanja, avanture, prirodna istorija, ptice, ribe, sisari, ribolov, lov, pucanje, lov na lisice, sports uključujući tenis, kriket, nogomet, konjičke utrke itd.

Prilozi: Grafike iz London Illustrated News, i Illustriertes Wiener Extrablatt, 1875. godine

priredili: Smail Špago, Armin Džabirov, Tibor Vrančić

(NovaSloboda.ba)

09.02.2021.

Četiri mladića



(tekst sa ovog bloga, iz 2014.)

Jedna slika hiljadu sjećanja - Mostar tamo negdje pedesetih

Mostar tamo negdje pedesetih - Četiri mladića…

Da li je ova fotografija sa četiri mladića preko Titovog molsta u Mostaru mogla poslužiti kao ideja piscu teksta nekada veoma popularnog šlagera iz 1961. godine, ne znamo. Četiri mladića sa ove slike ne idu sa Trebevića, ne žure na Koševo na utakmicu, nego šetaju preko Titovog mosta, na kafu u hotel Neretvu, a nakon kafe, opet bez žurbe, prošetati će na Staro igralište i odgledati utakmicu Veleža…Pustimo mašti na volju.

Četiri mladića, četiri gospodina, u dugim krombi kaputima u šetnji preko Titova mosta. Kraj je četrdesetih, početak pedesetih. Odmah da kažemo nekoliko riječi o značenju krombi. Krombi (engl.) je vrsta teškoga sukna od kojega se prave zimski kaputi, a ponekad je to bio i naziv za zimski kaput od takva sukna. Bili su veoma popularni toga vremena, i skoro jedan modni “muss” za one koji su imalo držali do sebe i do mode. Uočljivo je nešto što je danas nezamislivo, ili nije baš popularno: Pušači protiv nepušača 3:1. Puše hodajući ulicom. Ali ovo se dešava prije 60 i više godina. A tada su pušili svi odreda. Na putu su prema hotel Neretvi, ili jednostavno, preko mosta u prijepodnevnoj šetnji. Po niskim sjenama na trotoaru, period je zimski, kao i po već opisanim debelim kaputima. Sunce je nisko na jugu. Prijepodne. A po brojnom narodu, mogla bi biti i nedelja prijepodne. Narod je hodao i sredinom ulice, niz Korzo. Saobraćaja nije ni bilo. Možda uoči neke utakmice Veleža na Starom igralištu. A prije utakmice išlo se na kafu i na komentare u hotel Neretvu. Sve je to bio običaj.

Na objektu hotela Bristol stoji natpis Bata. Ime poznato svima. Kasnije je od imena Bata, istim slovima bili napisano Borovo, a rekonstrukcijom Bristola 1960. godine i izgradnjom zgrade, gore na vrhu korza, Borovo je preselilo u zgradu, koju i danas malo pobliže opisujemo kao “zgrada Borovo”. Bilo je još i “donje” Borovo na glavnoj ulici, a i Borovo pod uglovnicom, puno kasnije.

Toga vremena u hotelu Bristol bila je oficirska menza, a odmah iza ulaza u Batu, bila je drogerija, što se vidi po natpisu iznad ulaza. Malo na više je bila još jedna trafika i slastičarna.

O momcima sa slike ne treba puno govoriti. Uredni, dotjerani. Moderne frizure, koje se češljaju preko glave, a pozadi, kosa duga koliko i frizura. Kosa uredno počešljana i dotjerana briljantinom. Svi nose kravate, a i šeširi su bili u modi tih godina. Malo šire nogavice pantalona, ispeglane, skoro da se porežeš na ivicu peglu. A cipele namazene kremom i izglancane na visoki sjaj.

Pored najnovije mode, koju su nosili četvorica mladića, ne može se, a da se ne primjeti radoznali momak iza njih. Njegova odjeća je tradicionalna, ruralna, za ono, poslijeratno vrijeme. Čakšire, vunene čarape, opanke, sako i obavezna kapa na glavi. Kapa je dugo vremena bila skoro obavezni dio odjeća. Momak, ili je došao u grad po nekom poslu, ili je tek stigao u grad, na neki posao. Lagano je krenuo za ovom četvoricom, razmišljajući kako će i on jednog dana nositi nešto slično. Iza mladića je i jedna djevojka, obučena skoro uobičajeno za ono vrijeme. Trofrtaljne pantalone sa gumom na dnu nogavica, a na nogama cipele, jakna i frizura, također češljanje preko glave.

Uz ovu sliku ide još nekoliko slika. Pogled odozgo. Zima početkom pedesetih, sankanje niz korzo. Naravno auta nije ni bilo. A na objektu Bristola se vidi natpis Bata. Isti natpis je vidljiv sa slike slikane duboko sa Musale, na kojoj se u prvom planu nalazi hotel Neretva. I Musala sa makadamskom cestom. Još nije bila pokockana.

Sa obje strane mosta prelazile su telefonske žice sa velikim brojem bijelih porculanskih izolatora. Vrijeme kad se o bežičnoj telefoniji čitalo samo u romanima Žila Verna...

I šlag, po običaju, dođe na kraju. Javili su nam se Rizvanović Zlatko-Enida sa jednim veoma vrijednim podatkom, o kome smo razmišljali od prvog pogleda na sliku. Ko su ovi momci sa slike:

Enida (Rizvanovic Zlatko-Enida/facebook) nam je napisala: “Ovaj što ne puši je moj tata Gozo A lijevo je moj tetak Ramić M, do njega je Šabanac, a ovaj sa šeširom Harmandić. Draga sjećanja...”

A muzička podloga uz fotografiju i tekst, a šta bi drugo nego Vedo Hamšić i hit iz 1961. godine: “Četiri mladića...”

Smail Špago

(fotosi: Rizvanovic Zlatko-Anida, Tibor Vrančić, Ismail Braco Čampara)

https://www.youtube.com/watch?v=LdfIyK1TYzc

(spagos)

07.02.2021.

10 najvećih dvoboja u istoriji sporta


8. februara 2021. u Super Bowlu slijedi super dvoboj između dvije NFL superzvijezde.

Legendarni napadač Tom Brady (43), nekadašnji i sadašnji američki fudbal, naspram kvoterbek zvijezde padalice Patricka Mahomesa (25), budućnosti sporta. Generacijski

Duel! Brady je povukao svoje Tampa Bay Buccaneers u 31:26 sa Green Bay Packersima

Finalna utakmica u Tampi - po prvi put u povijesti NFL-a, tim ima domaću prednost u Super Bowlu. Brady je osvojio naslov u devet finala sa New England Patriotsima

već šest puta. Mahomes je pobijedio s braniteljem naslova Kansas City Chiefsom 38:24 protiv Buffalo Billsa.

Brady! Uspjesi u super zdjeli i pobjede, niko nema više. Čak i ako ponovo dobije naslov

donese, on će nastaviti. To kažu trener i saigrači. I sam šuti - i uživa.

„Posao još nije gotov.“ Patrick Mahomes je u modu napada. Mogao bi biti Brady

Uspjeti. U svakom slučaju, on je već potpisao ugovor o ploči i prelazi s tim

400 miliona eura za 10 godina

Ssuper dueli u istoriji sporta, uzbuđenja i iščekivanja širom svijeta - uz devizu: "Ovo se mora vidjeti!"


"Rumble in the Jungle" - Ali protiv Foremana

30. oktobar 1974: Borba u teškoj kategoriji između svjetskog prvaka Georgea Foremana (25) i sjajnog Muhammada Alija (32 / obojica SAD), koji u ring ulazi kao autsajder, smatra se najvećom bokserskom borbom svih vremena. Foreman (40 borbi bez poraza) je nokautiran pred 100.000 navijača u Kinšasi u 8. rundi. pobijeđen. Govori se da je milijardu ljudi širom svijeta gledalo na televiziji.


Obračun u hladnom ratu - Fischer - Spassky

1. septembra 1972 .: Na Svjetskom šahovskom prvenstvu u islandskom glavnom gradu Reykjaviku odvija se najvažniji šahovski dvoboj svih vremena. Pokojni Bobby Fischer (tada 29 / SAD) pobijedio je svjetskog prvaka Borisa Spasskog (35 / Rusija) usred hladnog rata u obračunu Istoka i Zapada. Gotovo dvomjesečni dvoboj nalogodavaca Hollywood je snimio 2014. godine.


Kaiser se sastaje s Königom - Beckenbauerom protiv Cruyffa

7. jula 1974: Kajzer protiv kralja u finalu Svjetskog kupa u Minhenu. Franz Beckenbauer (28) sa DFB-Elfom protiv Holanđana oko Johana Cruyffa (umro 27/2016). Dva najbolja nogometaša svog vremena jedan protiv drugog. Nakon što je Uli Hoeneß faulirao Cruyffa, Oranje izvodi penal iz drugog kruga Neeskensa (2.). Tada Breitner (25. / također s jedanaestercem) i Gerd Müller (43.) preokreću utakmicu - postajemo svjetski prvaci!


Dvoboj iz snova - Johnson protiv Jordana

12. juna 1991: Košarkaška ikona Michael Jordan (28) osvaja svoju prvu od ukupno šest NBA titula sa Chicago Bullsima - od svega, protiv legende lovca na koševe Magic Johnsona (31), koji je prethodno dominirao sa Los Angeles Lakersima u 80-ih i pet Osvojili naslov. Chicago pobjeđuje u finalu najboljih od pet sa 4-1. Oboje su osvojili olimpijsko zlato 1992. godine zajedno sa američkim timom iz snova u Barseloni.


Promjena nadmoći u tenisu - Navratilova naspram Graf

6. juna 1987: Steffi Graf (osam dana prije svog 18. rođendana) već ima 3: 5 zaostatka u trećem setu nakon 6: 4, 4: 6 u finalu Otvorenog prvenstva Francuske u Parizu - i dalje pobjeđuje 8: 6 protiv Martine Navratilova (30 / SAD). Prva od ukupno 22 Grand Slam naslova za "Groficu". Promjena moći u ženskom tenisu! Graf je u avgustu svrgnuo Navratilovu sa vrha svjetske ljestvice nakon 90 sedmica zaredom.


Sprint stoljeća - Lewis protiv Johnsona

24. septembra 1988: Kanađanin Ben Johnson (26) pobjeđuje u finalu na 100 metara u Seulu sa 9,79 sekundi ispred svog velikog rivala Carla Lewisa (27 / SAD). Tri dana kasnije čekić: Najbrži čovjek na svijetu dopingovao je. Anabolički steroidi! Johnson je zabranjen. Ukupno šest od osam startera u finalnoj vožnji kasnije će biti osuđeno zbog dopinga. Lewis retrospektivno dobiva zlato.


"Bitka uz Carmen" - Witt protiv Thomasa

27. februara 1988: Bitka za zlato između Kati Witt (22 / DDR) i Debi Thomas (21 / SAD) vrhunac je na Olimpijskim zimskim igrama u Calgaryju. Budući da su obe klizale u slobodni sastav uz strastvenu muziku opere "Carmen", njihov dvoboj u američkim medijima odlazi kao "Bitka uz Carmen" u istoriji umjetničkog klizanja. Thomas, svjetski prvak iz 1986. godine, blista u obaveznom i kratkom programu - ali uzima samo bronzu! Na kraju je Witt („najljepše lice socijalizma“), olimpijski prvak 1984. godine, trijumfirala i po drugi put osvojio zlato.


Megafinale - Zidane protiv Ronalda

12 jula 1998: domaćin Francuskoj protiv branioca naslova Brazila. Zinédine Zidane (26) protiv Ronalda (21). Najbolji svjetski fudbaleri jedni protiv drugih u finalu Svjetskog kupa. Francuzi izvanredni sa dva pogotka glavom pri 3: 1. Ronaldo je potpuno izvan sebe. Prije utakmice ima kolaps u zdravlju, čiji se uzrok nikada ne razjašnjava. Postoje glasine da je na njega došlo samo pod pritiskom sponzora.

(bz)

(NovaSloboda.ba)

06.02.2021.

Najveći evropski gradovi, nekad i sad: Dublin, Irska - Sackville Street, 1880 – 2018.

1880.

2018.

Pitajte bilo kog putnika zašto voli Evropu, odgovor će gotovo uvijek biti; zbog njene izvanredne i izuzetne istorije. A ko se ne bi mogao složiti s tim? Ponosi se vrhunskom arhitekturom, zadivljujućim umjetničkim djelima i fascinantnim pričama na svakom koraku.

U ovoj seriji fotografija koje prikazuju velike evropske gradove krajem 19. stoljeća i danas, može se vidjeti koliko se i kako promijenio ovaj kontinent.

Dublin, Irska - Sackville Street, cca1880 – 2018.

Snimak je napravljen nakon otkrivanja najzanimljivijeg obilježja ulice Sackville Street: Visoka statua najpoznatijeg irskog političkog lidera Daniela O'Connella. Ova ulica je glavna ulica irske prestolnice Dublin. Duga je 420 a široka, prosječno 49 metara. Statua se nalazi u sredmnoj traci, na južnom kraju puta, a gleda preko rijeke Liffey.

Danas ova ulica nosi ime O'Connell Street. Preimenovanje je izvršeno 1924. godine. Statua je ostala njena izuzetna atrakcija.

(sa web stranice „farandwide.com, autor Nikki Gloudeman, februar 1, 2019)

(spagos)

05.02.2021.

Nekropola sa stećcima – Ravnice u Dubočanima


Od danas, na facebook, instagram i viber mrežama Narodnog univerziteta Konjic i facebook stranici Zavičajnog muzeja, kroz crtež akademskog grafičara Dine Džumhura i uz kratki opis, biće predstavlje nacionalni spomenik “Nekropola sa stećcima – Ravnice u Dubočanima“

Dubočani su od centra Konjica udaljeni 11,61 km vazdušne linije u pravcu jugoistoka. U ovomnaselju, na lokalitetu Ravnice, evidentirana je nekropola sa 49 stećaka na nadmorskoj visini od 624 metara. koja do sada nije nigdje bila evidentirana.

Ova nekropola sa stećcima po brojnosti nadgrobnika pripada manjoj zajednici, koja je živjela na tom području. Po smještaju ovakvih nekropola mogu se pratiti procesi. Na periferiji nekropole nazire se neznatno izdvajanje pojedinih grobova, što se očituje prelazom izrade stećaka sa jednostavnijeg oblika – sanduka, na složeniji oblik – sljemenjak. Inače, nekropolu čine 4 ploče, 44 sanduka i 1 sljemenjak. Stećci su poredani u nizove od sjeverozapada ka jugoistoku, a orijentisani su u pravcu jugozapad – sjeveroistok. Veći dio stećaka je obrastao mahovinom, lišajevima i prekriven humusom. Ukrasi i natpisi nisu evidentirani na stećcima.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 26. do 28. marta 2012. godine, donijela je odluku da se Istorijsko područje – Nekropola sa stećcima na lokalitetu Ravnice u Dubočanima, opština Konjic, proglašava nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

(NovaSloboda.ba)


link za stranicu:

https://www.facebook.com/1633043466966921/photos/a.1633043590300242/2884366851834570/

(spagos)

04.02.2021.

S brkovima je došao i uspjeh




Jedan od najvećih holivudskih zavodnika, Clark Gable rođen je prije 120 godina

Kad Scarlett na kraju filma "Prohujalo s vihorom" pita svoju veliku ljubav Rhetta šta će biti s njom bez njega, on odgovara: "Da budem iskren, draga moja, nije me briga." Tada ustaje i odlazi. Ova rečenica je proglašena najboljim filmskim citatom svih vremena. Čovjek koji je to rekao, ovih dana bi napunio 120 godina.

Clark Gable rođen je 1. februara 1901. u Cadizu u državi Ohio. Njegova majka je umrla kad je on imao svega šest mjeseci. Otac mu je bio poljoprivrednik i naftni radnik. Kada je Clark imao 16 godina, izbačen je iz škole i pobjegao od kuće.

U Hollywood dolazi preko glumice Josephine Dillon, prve od njegovih pet supruga. Postaje glumac u sporednim ulogama. Neki se producenti u se sprdali sa njegovim velikim ušima i lošim zubima. Ali u nekom trenutku, otkriveno je ono što je bilo nepogrešivo na njegovom licu. Napravio je zube, sredio uši, a sam je počeo puštati svoj zaštitni znak, brkove. Odjednom je njegova karizma postala toliko snažna da je postao “macho ikona” svog vremena. Doris Day kasnije opisuje "razorni efekat" Clarka Gablea na svijet žena na sljedeći način: "Bio je tako muževan, kao nijedan drugi muškarac koga sam poznavala, a opet djetinjast, kako to samo dječačić može biti."

Gableov trik u ljubavnim scenama: On razmišlja o sočnom odresku dok se njegove partnerke tope pod njegovim senzualnim pogledom.

15. decembra 1939. godine: Četvorosatni filmski ep "Prohujalo s vihorom" slavi premijeru. Film je dobitnik 10 Oscara, zaradio je 3,44 milijarde dolara na današnjim cijenama. Vivien Leigh osvojila je Oscara za najbolju glavnu glumicu, a Gable ostaje samo na nominaciji. Ali je zato pronašao svoju veliku ljubav, ženi se glumicom Carole Lombard u svom trećem braku. S njom kupuje ranč u dolini San Fernandoa. Drže konje, stoku i kokoši. A onda, 1942. godine Carole Lombard († 33) ginue u avionskoj nesreći. Gable je pao u duboku depresiju, na kraju je otišao u Englesku sa Air Force, gdje je kao fotograf učestvovao do kraja rata.

Način života Clarka Gablea nakon rata, ostao je legendaran. Voli sportske automobile, a ne može bez viskija i cigareta. Svakodnevno troši tri kutije cigareta i najmanje jednu boca burbona. Malo utjehe nalazi u svom petom braku.

Clark Gable se posljednji se put na filmu pojavio 1951. gpdine, kao ljubavnik Marilyn Monroe u filmu "Misfits". Premijeru nije doživio. Film je bio upravo završen kad je Gable kolabirao na svom ranču, 5. novembra 1960. godine. Srčani udar! Dvije sedmice kasnije, umro je u bolnici u LA u dobi od samo 59 godina. Četiri mjeseca kasnije, rođen mu je jedini sin John.

(express)

(NovaSloboda.ba)


Stariji postovi